Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

kao na slikama


Majmun i naocale
Gustav Krklec
Biblioteka Vjeverica
Mladost, Zagreb, 1987.

Ilustracije:
Nives Kavuric - Kurtovic

Nagrada `Grigor Vitez` 1967.
Nagrada `Maldo pokolenje` 1969.
Povelja `Zmajevih decjih igara` 1976.

Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. – Zagreb, 30. listopada 1977.), bio je hrvatski književnik, prevoditelj s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća.

Gustav Krklec rodio se u mjestu Udbinja kraj Karlovca kao prvo dijete u obitelji Augusta i Hermine Krklec rođ. Wells.[1] Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskom zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu. Gimnaziju je polazio u Varaždinu, Zagrebu i na Sušaku, a u Zagrebu je studirao filozofiju.

Drugi svjetski rat zatječe ga u Beogradu gdje doživljava bombardiranje grada, zatim se u rujnu 1941. godine preselio u Zemun.[1] U Zemunu je radio kao državni činovnik i surađivao u listu Graničar sve do bombardiranja Zemuna, u ožujku 1944. godine.[1] Bio je predsjednikom Veslačkog kluba Zemun.[2] Nakon toga se sa suprugom Mirjanom nakratko preselio u Slankamen, a kraj rata dočekao je u Samoboru. U rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga, te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu sve do smrti 30. listopada 1977. godine.[1]

Književno stvaralaštvo
Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja.

Nepotpun popis:

Lirika, Zagreb, 1919.
Grobnica: rapsodija u tri djela, Zagreb, 1919.
Srebrna cesta, 1921.
Beskućnici: roman izgubljenog naraštaja, 1921.
Nove pjesme, 1923.
Ljubav ptica, 1926.
Izlet u nebo, 1928.
San pod brezom, 1940. (digitalizirano izdanje)
Darovi za bezimenu, 1942. (Mladinska knjiga, Zagreb, 1991.) (digitalizirano izdanje)
Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada `Hrvatski orač`, Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Nikola Šop, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović)[3]
Tamnica vremena, 1944.
Izabrane pjesme, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947.
Telegrafske basne, 1952. (2. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2003.)
Lica i krajolici, 1954.
Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, 1956.
Zagorski vinograd, 1958.
Noćno iverje, 1960.
Izabrane pjesme, uredio Dragutin Tadijanović ; izbor i pogovor Saša Vereš, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
Izabrani epigrami, Zora, Zagreb, 1963.
Drveni bicikl, Naša djeca, Zagreb, 1964.
Drveni klinci: izabrani epigrami, aforizmi i telegrafske basne, `August Cesarec`, Zagreb, 1973.
Crni kos: izabrane pjesme, Nolit, Beograd, 1974.
Odabrana djela Gustava Krkleca, Alfa, Zagreb, 1977.
Knjiga 1: Srebrna cesta: pjesme
Knjiga 2.: Žubor života: pjesme
Knjiga 3.: Lica i krajolici
Knjiga 4.: Pisma iz provincije
Knjiga 5.: Noćno iverje
Knjiga 6.: Majmun i naočari
Izbor iz djela, priredio Cvjetko Milanja, Riječ, Vinkovci, 2000.
Bog u noćnim ulicama, priredio Branko Maleš, Riječ, Vinkovci, 2007.
Nagrade
1944.: Antunovska nagrada[2]
1968.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
Spomen
Prigodom stote obljetnice piščeva rođenja 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu spomen-ploču.[1]
U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca.[1]
Osnovna škola Gustava Krkleca, Zagreb[4]
Osnovna škola Gustav Krklec, Maruševec[5]
Gradska knjižnica i čitaonica Gustav Krklec, Ivanec

pesme za decu dečija poezija gustava krkleca