| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1998
ISBN: 73
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: dr Milan Timotić
Izdavač: Radio-televizija Srbije (RTS), Beograd
Godina: 1998
Obim: 155 str.
Tiraž: 300
Sadržaj knjige je prikazan na fotografijama.
Knjiga predstavlja originalnu naučnu studiju i sintezu teorijskih znanja i bogatog praktičnog istraživačkog iskustva autora u oblasti metodologije merenja radio i TV publike. Smatra se važnim doprinosom domaćoj komunikologiji i politikološkim naukama kada je u pitanju kvantitativno i kvalitativno praćenje medijskog auditorijuma.
Autor knjige Metode merenja auditorijuma radija i televizije je dr Milan Timotić, dugogodišnji istaknuti istraživač, sociolog i stručnjak za medije, čija je karijera neraskidivo vezana za Radio-televiziju Srbije (RTS).
Dr Milan Timotić je proveo radni vek kao jedan od vodećih stručnjaka u Sektoru za istraživanje programa i auditorijuma RTS-a (nekadašnja PJ Istraživanja RTS-a). Ovaj centar je decenijama bio pionir na Balkanu kada je u pitanju naučno i statističko praćenje navika publike.
Svoju teorijsku podlogu gradio je kroz Fakultet političkih nauka i srodne institucije. Knjiga o metodama merenja auditorijuma zapravo je proistekla iz njegove doktorske disertacije odbranjene 1991. godine. U njoj je uspešno spojio svetske sociološke i statističke teorije sa realnim stanjem na domaćem medijskom nebu devedesetih godina.
Važio je za metodološkog puristu. U vreme kada su se televizija i radio transformisali (prelazak sa klasičnih dnevnika istraživanja na elektronsko merenje – piplmetre), dr Timotić je postavio teorijske osnove za prepoznavanje reprezentativnog uzorka u našoj zemlji. Njegov rad je pomogao da merenja publike u Srbiji dobiju naučni kredibilitet, a ne samo komercijalnu svrhu za prodaju reklamnog prostora.
Njegov rad se i danas citira na fakultetima koji obrazuju novinare, komunikologe i sociologe (poput FPN-a i FDU-a u Beogradu), jer detaljno objašnjava istorijski razvoj i prepreke u preciznom definisanju javnog mnjenja i medijske publike.