ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1981
Jezik: Hrvatsko-srpski
Autor: Strani

Polovna knjiga, zaštitni omot blago pohaban, ostalo izuzetno očuvano. Posveta na predlistu.

Izdavač: Znanje - Zagreb,
1981. god.
Tvrd povez, 19,5 cm.
441 str.

Teško je reći je li Kronika o Velom mistu storija o nekoliko dramatičnih splitskih desetljeća prerušena u povijest Hajduka ili je, pak, u pitanju priča o mitskome nogometnom klubu zakamuflirana u ozbiljni libar o prošlosti slavnoga grada kojemu, kao što znamo, London nije ni do koljena. Ali koga briga? Prije i poslije svega, posrijedi je knjiga o malim ljudima iz maloga grada, koji će osnovati mali klub. I kako vrijeme bude prolazilo, svi će oni i sve će njihovo rasti. Poneka zasluga za taj čarobni rasplet ide i na dušu odnosno u slavu njihova kroničara. Miljenko Smoje nije stvorio ni Split ni Hajduk, „samo“ ih je opisao kao nitko prije njega, i time stvorio masovnu predodžbu o gradu i klubu, koja se duboko ukorijenila, pa se valja zapitati što bi od grada i kluba do danas preostalo da nije bilo njihova neodoljivog kroničara.

„Kara mi se i karat ću se“ nije slobodan prijevod nekog švedskog pornića iz sredine sedamdesetih godina, nego rečenica kojom se scenarist Miljenko Smoje kroz usta svoga Meštra oprostio od televizijske publike u zadnjoj sceni serije. Time je svima dao do znanja kako je pravo na otpor jedno od temeljnih ljudskih prava. Htio nam je poručiti kako se smiješ zvati čovjekom samo dotle dok ne pristaješ na sve laži koje ti pokušavaju prodati. Taj otpor ne mora nužno biti ludo odvažan, končano, nismo baš svi kalibrirani za heroje. Može biti i manje teatralan, bez junačkoga patosa, izrečen sotto voce, ali ga mora biti. Zadnja replika u knjizi glasi, pak, ovako: „Faljen Isus, druže komesaru!“ Ta rečenica ne može se razumjeti drukčije negoli kao nastavak karanja drugim, rugalačkim sredstvima. I ona je lijepo ostarjela u ovih četrdesetak godina, jer ni danas nam ne manjka komesara, samo što se u ovome našem vremenu oni drukčije tituliraju.