| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1988
ISBN: 242
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Autorka: Florinda Donner - Vještičin san
Izdavač: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb
Godina: 1988
Obim: 271 str.
U knjizi se na nultoj stranici nalaze posveta i stihovi.
„Vještičin san” (izvorni naslov: The Witch`s Dream: A Healer`s Way of Knowledge) je antropološko i autobiografsko djelo američko-venezuelanske autorice Florinde Donner (rođene kao Regine Marguerite Thal).
Knjigu je s engleskog jezika preveo ugledni prevoditelj Mate Maras, dok je predgovor napisao slavni Carlos Castaneda.
Knjiga predstavlja fascinantan i detaljan izvještaj o autorovom ulasku u svijet magije, iscjeliteljstva i duhovnih obreda. Florinda Donner piše o svom iskustvu u jednom udaljenom gradiću na sjeveru Venezuele, mjestu poznatom po spiritualistima, medijima i vračevima. Autorica kroz poetičan stil bilježi nadnaravnu složenost tog svijeta. Opisuje kako se iscjelitelj i bolesnik sporazumijevaju specifičnim jezikom rituala, simbola i snova.
Florinda Donner je u javnosti i ezoterijskim krugovima ostala zapamćena ne samo po svojim knjigama, već i kao jedna od tri „vještice” – bliskih suradnica, sljedbenica i praktičarki unutar užeg kruga oko mistika i pisca Carlosa Castanede. Zbog toga njezina djela, uključujući i Vještičin san, nose snažan pečat filozofije nagualizma i šamanskih tradicija Latinske Amerike.
Florinda Donner (pravo ime Regine Marguerite Thal) bila je američko-venezuelanska autorica i antropologinja, najpoznatija kao jedna od tri „vještice” iz najužeg kruga mistika i pisca Carlosa Castanede. Njezin život bio je duboko obavijen tajnom, namjernim brisanjem osobne prošlosti i potragom za šamanskim znanjem.
Rođena je 1944. godine u Ambergu (Njemačka) u obitelji njemačkih doseljenika koji su se ubrzo preselili u Venezuelu. Odrasla je u Karakasu. Krajem 1960-ih odlazi u SAD na studij antropologije na Sveučilištu u Kaliforniji (UCLA). Tamo je diplomirala i magistrirala. U skladu s Castanedinim učenjem o „brisanju osobne povijesti” (kako bi se oslobodila ega i društvenih uvjetovanosti), tijekom života je koristila brojna imena: Regine Thal, Florinda Donner, Florinda Donner-Grau i Gina Thal. Tvrdila je da je rođena u Kolumbiji i često mijenjala detalje iz svoje biografije.
Unutar Castanedine duhovne skupine, Florinda je imala status „ženskog Naguala”. Castaneda ju je smatrao izuzetno darovitom praktičarkom koja je posjedovala sposobnost lakog prelaska u druga stanja svijesti (svijet „sanjanja”). Zajedno s Taishom Abelar i Carol Tiggs, Florinda je činila jezgru ženskih praktičarki koje su tvrdile da su prošle obuku kod istog indijanskog čarobnjaka, don Juana Matusa. Živjele su s Castanedom u strogo čuvanoj, zatvorenoj zajednici u Los Angelesu. Florinda se 1993. godine i službeno udala za Carlosa Castanedu u Las Vegasu.
Osim knjige Vještičin san (1985), Florinda Donner je objavila još dva iznimno cijenjena djela koja spajaju antropologiju i ezoteriju:
- Shabono (1982): Njezina prva knjiga u kojoj opisuje život među Yanomami Indijancima u amazonskoj prašumi. Knjiga je izazvala akademske kontroverze jer su je pojedini antropolozi optužili da je dio terenskih istraživanja plagiran ili izmišljen, dok su je čitatelji hvalili zbog iznimne atmosfere i prikaza šamanizma.
- Biti-u-sanjanju (Being-in-Dreaming, 1992): Autobiografsko djelo u kojem izravno opisuje svoju inicijaciju u Castanedinu grupu i specifične ženske tehnike čarobnjaštva i „sanjanja”.
Život Florinde Donner završio je potpunim misterijem koji ni do danas nije službeno razjašnjen. U travnju 1998. godine Carlos Castaneda umire od raka jetre. Samo dan nakon njegove smrti, 28. travnja 1998. godine, Florinda Donner, Taisha Abelar i još nekoliko bliskih članica sekte (Amalia Marquez i Kylie Lundahl) gase svoje telefonske brojeve, napuštaju kuću u Los Angelesu i nestaju bez traga. Iako su obitelji prijavile nestanak, policijska istraga i privatni detektivi nisu otkrili ništa. Najraširenija je teorija da su članice grupe izvršile kolektivno samoubojstvo u pustinji (tijelo jedne od članice grupe, Patricije Partin, pronađeno je godinama kasnije u Dolini smrti), dok sljedbenici vjeruju da su „otišle u drugu dimenziju” prateći Castanedinu energiju.