Godina izdanja: 1957
ISBN: 277
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Autor: Ivar Lo-Johansson
Prevod: Zlatko Gorjan i Josip Tabak
Opremio: Oton Gliha
Izdavač: Kultura, Zagreb
Godina: 1957
Obim: 620 str.

„Kungsgatan – Ulica beznadnih“ je poznati roman švedskog književnika Ivara Lo-Johanssona, objavljen na našim prostorima 1957. godine. Knjiga prati sudbine mladih ljudi sa sela koji dolaze u Stockholm (na ulicu Kungsgatan) u potrazi za boljim životom, ali se suočavaju sa surovom realnošću kapitalističkog velegrada, siromaštvom i moralnim propadanjem.



Ivar Lo-Johansson (1901–1990) bio je jedan od najvažnijih i najproduktivnijih švedskih pisaca 20. veka i centralna figura švedske proleterske književnosti. Napisao je preko 50 romana, zbirki priča i putopisa, a njegova dela direktno su uticala na donošenje važnih agrarnih i socijalnih reformi u Švedskoj.

Rođen je u mestu Esmo blizu Stokholma u porodici siromašnih poljoprivrednih nadničara (statare). Pre nego što je postao pisac, radio je kao fizički radnik, zidar, drvoseča i kamenorezac. Nije imao formalno visoko obrazovanje; sve što je naučio o književnosti i društvu stekao je samostalnim čitanjem i radom. Tokom 1920-ih putovao je kao skitnica i radnik kroz Francusku, Englesku i Mađarsku, pišući reportaže o tamošnjoj radničkoj klasi.

Najveći deo opusa posvetio je švedskim seoskim napoličarima koji su živeli u polukmetovskom odnosu prema veleposednicima. Njegove knjige Nadničari (Statarna) i Samo mati (Bara en mor) toliko su verno prikazale bedu na selu da su pokrenule javnu debatu. To je 1945. godine rezultiralo potpunim ukidanjem napoličarskog sistema u Švedskoj. Pored seljaka, pisao je o problemima starih ljudi, Roma i drugih marginalizovanih grupa, zbog čega je često bio na meti kritike konzervativnog društva. Njegov stil odlikuje sirovi naturalizam, spoj naučnog posmatranja društva, duboke empatije i specifičnog humora.

Najznačajnija dela i priznanja:
- Mona je mrtva (1932) – Roman koji ga je proslavio.
- Samo mati (1939) – Potresna priča o teškom životu žene na selu.
- Pubertet (1978) – Prvi deo njegove četvorotomne autobiografije za koji je dobio prestižnu Književnu nagradu Nordijskog saveta.



Oton Gliha (Črnomelj, 21. svibnja 1914. – Zagreb, 19. lipnja 1999.), hrvatski akademski slikar. Diplomirao je na Likovnoj akademiji u Zagrebu 1937. godine u klasi profesora Omera Mujadžića, Ljube Babića i Marina Tartaglie. Potom se usavršavao u Parizu 1938./39. Studijski boravi u Italiji 1952. godine. Prvi put je izlagao 1938. godine na izložbi “Pola stoljeća hrvatske umjetnosti”, potom ima samostalne izložbe u Zagrebu, Rijeci, Beogradu, Ohridu, Sarajevu, Sao Paolu, Veneciji, Torinu, Milanu, Genovi itd. Dva puta 1962. te 1964. je izabran da izlaže na Venecijanskom bijenaleu.

Slikao je pejzaže, portrete, mrtve prirode, a univerzalno je prepoznatljiv po svojim gromačama.

Svojim je uvjerljivim izričajem postao dio europske povijesti umjetnosti XX. stoljeća.

Gromače se nalaze u brojnim privatnim zbirkama, muzejima u zemlji i svijetu. Zastupljen je u antologijama svjetskog slikarstva.