| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1973
ISBN: 299
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: Sigo Summerecker
Izdavač: Umetnička akademija u Beogradu
Godina: 1973
Obim: 214 str.
Sadržaj knjige je prikazan na fotografijama.
Knjiga `Podloge štafelajske slike` (autor Sigo Summerecker) je stručni priručnik koji detaljno obrađuje tehnologiju pripreme nosilaca i slikarskih podloga pre nanošenja boje (drvo, platno, priprema tekstilnih vlakana, tutkaljenje).
Knjiga je podeljena na logičke celine koje prate tehnološki proces pripreme nosilaca slike. Tu spadaju: pregled nosilaca štafelajske slike, tkani nosioci, priprema i zatezanje, izvođenje osnove (gipsanje/prajmovanje) itd.
Sigo (Siegfried) Summerecker (1897–1983) bio je istaknuti jugoslovenski slikar, vrsni poznavalac slikarske tehnologije i dugogodišnji univerzitetski profesor. Njegov rad obeležio je istoriju umetnosti u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a njegove knjige postale su ključni udžbenici širom bivše Jugoslavije.
Rođen je u Banjoj Luci. Prve slikarske korake načinio je 1908. godine kod čuvenog slikara Pere Popovića. Studirao je na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (od 1919. do 1924. godine). Profesori su mu bili velikani poput Bele Čikoša Sesije, Ferda Kovačevića i Menci Klementa Crnčića. Usavršavao se u Parizu, gde je izlagao 1925. godine. Nakon povratka na prostore BiH, krajem dvadesetih godina prošlog veka, udružio se sa najagilnijim sarajevskim slikarima (Joko Mazalić, Karlo Mijić, Roman Petrović) i osnovao `Grupu četvorice`, koja je značajno uticala na tadašnju likovnu scenu.
Između 1945. i 1953. godine radio je kao profesor u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu. Tamo je, između ostalih, brusio talenat poznatih umetnika tog podneblja. Od 1953. godine prelazi u Zagreb, gde postaje redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU). Predavao je slikarsku tehnologiju, oblast u kojoj je bio jedan od najvećih stručnjaka svog vremena.
Kao slikar, najviše je stvarao kroz forme mrtve prirode. Kroz te motive je neumorno usavršavao slikarsku tehniku, formu i odnos prema pigmentu i svetlu. Njegova dela se danas nalaze u zbirkama poput Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine.
Njegov najveći doprinos generacijama studenata i restauratora ostale su dve stručne knjige koje je izdao Univerzitet umetnosti u Beogradu:
- `Podloge štafelajske slike` (1973)
- `Tehnike emulzione tempere` (1975)