| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | 7 |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
| Grad: |
Vranje, Vranje |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Francuski
Autor: Strani
Mek povez, bez pisanja, u cosku manji trag vlage, zaprljana i pohabana malo, 4+
## Kljucni podaci o izdanju
* Naziv dela: Ravage (Pustoš)
* Autor: Rene Baržavel (René Barjavel)
* Izdavac: Éditions Denoël
* Godina ovog izdanja: 2003. godina
* Književni rod i vrsta: Roman, naucna fantastika, distopija, postapokalipticna književnost.
------------------------------
## Istorijski i izdavacki kontekst
Roman je originalno objavljen 1943. godine, usred Drugog svetskog rata, pod okriljem iste izdavacke kuce (Denoël), koja je ostala istorijski glavni izdavac Baržavelovih dela. Izdanje iz 2003. godine predstavlja jubilarno reizdanje kojim se obeležilo 60 godina od prvog objavljivanja ovog kultnog klasika francuske naucne fantastike. Ovo specificno izdanje vratilo je fokus javnosti na Baržavelovo vizionarsko delo u eri modernog tehnološkog buma.
------------------------------
## Kratak sadržaj i struktura
Roman je podeljen na nekoliko faza koje prate tehnološki vrhunac covecanstva, iznenadni krah i pokušaj obnove civilizacije:
* Svet u 2052. godini (Tehnološka utopija): Radnja pocinje u Parizu buducnosti. Društvo je dostiglo vrhunac tehnološkog razvoja — sve je automatizovano, energija je besplatna, hrana se sintetiše u laboratorijama, a ljudi putuju brzim letecim mašinama. Medutim, iza te fasade krije se duboka pasivnost ljudi koji su potpuno zavisni od mašina i struje.
* Kolaps i katastrofa (Pustoš): Iznenada, bez ikakvog objašnjenja, struja i elektricitet potpuno nestaju sa planete. Sve mašine staju, avioni padaju sa neba, a Pariz ostaje u mraku, bez vode i hrane. Grad se brzo pretvara u pakao — izbijaju požari, bolesti i masovno nasilje medu preživelima koji se otimaju za resurse.
* Egzodus: Glavni junak, Fransoaz Dešamps, mladic sa sela koji je zadržao prakticna znanja i vezu sa zemljom, okuplja malu grupu ljudi, ukljucujuci svoju ljubav Blanš. Oni odlucuju da pobegnu iz uništenog i zapaljenog Pariza ka jugu Francuske (provincija Provansa), gde je život jednostavniji i lakše se može preživeti bez moderne tehnologije. Tokom dugog i surovog putovanja, grupa se suocava sa smrcu, divljim plemenima i gladu.
* Novi pocetak (Patrijarhalna idila): Godinama kasnije, Fransoaz uspeva da osnuje novu, poljoprivrednu zajednicu zasnovanu na starim vrednostima. On postaje voda (patrijarh) novog društva koje je strogo zabranilo bilo kakvu upotrebu mašina i tehnologije, kako se istorija ne bi ponovila. Roman se završava ironicno — kada jedan mladi pronalazac ponovo izumi bazicnu mašinu (parni motor), ostareli Fransoaz nareduje da se mašina uništi, a pronalazac ubije, pokazujuci da je novo društvo, u strahu od napretka, skliznulo u rigidni ekstremizam.
------------------------------
## Kljucne teme i motivi
* Kritika tehnološkog progresa: Baržavel postavlja tezu da tehnologija ne oslobada coveka, vec ga cini ranjivim i zavisnim. Trenutak kada mašine stanu ogoljava cinjenicu da moderni ljudi više ne znaju kako da proizvedu hranu ili prežive u prirodi.
* Povratak korenima (Agrarni mit): Zemlja i poljoprivreda su prikazani kao jedini istinski izvor života i stabilnosti. Lik Fransoaza simbolizuje tradicionalnog coveka koji uspeva tamo gde su naucnici zakazali.
* Eko-distopija: Roman vizionarski predvida ekološke probleme, veštacku hranu (sinteticko meso) i preveliku urbanizaciju, tretirajuci ih kao anomalije koje uništavaju ljudski duh.
------------------------------
## Znacaj izdanja iz 2003. godine
Ponovno izdavanje knjige 2003. godine potvrdilo je status romana kao vanvremenskog hronološkog ogledala. Tehnologije koje je Baržavel zamislio cetrdesetih godina — poput ekrana na dodir, globalnog umreženja i sinteticke ishrane — pocetkom 21. veka postale su svakodnevna stvarnost, zbog cega je ovo izdanje dobilo novu težinu i privuklo generaciju citalaca koja se suocava sa stvarnim izazovima digitalnog doba.
Izdavač: Denoel
Godina: 2003