Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Brevijer - Bo-Yin-Ra: 224 strana, 1530 din.
Ti, voljeni, koji u ovoj knjizi tražiš svjetlo i prosvjetljenje,
znaj da svjetlo i prosvjetljenje još nikome nisu došli čitanjem i
mišljenjem!
Učenje koje ti ja imam za dati je život, put i istina, ali ti ga
možeš primiti kada mu dopustiš da u tebi postane - život, put i
istina.
Bô Yin Râ
(Knjiga `Svjetovi`)
SADRŽAJ
Predgovor 2
Uvod 5
Maksime
Duh 12
Duša 56
Tijelo 73
Ja 108
Ti 134
Ja i ti 150
Rad i svijet 177
Cilj 204
Popis skraćenica 224
Predgovor
Prvo se izdanje ovog Brevijara pojavilo prije oko 37 godina u
izdanju Richarda Hummela u Leipzigu, tako da ono tada nije
moglo uzeti u obzir tekstove Bô Yin Râ koji su kasnije nastali,
kao ni preradu nekih starijih djela. Ali sada, kada su objavljene
konačne verzije svih majstorovih djela, moguće je i Brevijaru
dati njegov konačni oblik, pri čemu sastavljač nosi odgovornost
za izbor tekstova i njihovo editiranje, ali bez opterećenja, jer ga
je Bô Yin Râ svojevremeno izrazitom željom opunomoćio za
jedno takvo sastavljanje i reviziju. Revizija će u ovom izdanju
biti još očitija nego u prethodnom, tim prije što će pažljivi
čitatelj moći lako naći originalna mjesta u knjigama i usporediti
ih s navođenjima u Brevijaru. Neće mu također ni promaći da u
Brevijaru nisu preuzeta označavanja kurzivom pojedinih riječi,
da su neki dijelovi skraćeni, ili tješnje spojeni s riječima koje
slijede.
Kao što je već rečeno autor je mogao na sebe preuzeti
odgovornost za to temeljem saglasnosti samog Bô Yin Râ. Jedno
mjesto u Kodicilu (Testament mom duhovnom djelu) prividno
govori protiv toga. `Tko i samo jednu bitnu riječ ovih tekstova
misli da može ukloniti iz cjeline samo pokazuje da još nije
dorastao cjelini i bilo bi bolje da sve ostavi.`
Ništa nije učinjeno protiv tog oštrog i razumljivog suda; ni
jedna suštinska riječ nije izdvojena. Bitne su riječi sakupljene da
bi se uklopile u najkoncentriranijem obliku u ovom Brevijaru i
naglasile u njihovoj mjerodavnosti. Upravo je stoga morao biti
izostavljen kurzivni način isticanja riječi, jer bi sve riječi trebale biti naglašene kao bitne. Interpunkcija je također korištena na
standardni način. Kada je Bô Yin Râ često koristi drugačije i
upadljivije, to je u skladu s njegovim načinom i povezivanjem
svega. U Brevijaru takve posebnosti, koje su u svom originalu
kao svjetlosni signali koji mu trebaju pomoći pri njegovu teškom
putovanju, ne bi bile razumljive. A tko je poznavao majstora zna
da mu ništa nije bilo omraženije nego upadljivost. Zadaća
Brevijara i nije da služi postojećem štivu, nego kao povremena
pobuda za koncentraciju i meditativnu sabranost. Svaku
rečenicu treba prije svega promatrati za sebe i najtemeljitije je
čitati; jer može biti polazište za `Vita nova` čitatelja.
Preduvjet ovog sabranog prikaza je da smisao i ritam, ali
prije svega glasovno-magijski sadržaj, u ovom posebnom
slučaju podređen cjelini, ostanu posve netaknuti. Izdvajanje
gotovo hiljadu mjesta iz tekstova odgovara samo svrsi
Brevijara. Sve promjene su, ukratko rečeno, nebitne.
Usput rečeno Bô Yin Râ nikada nije pisao zbog slave ili iz
sanjalaštva, zbog zabave, uzbuđenja, ili opuštanja čitatelja, -
prije zbog naprezanja čitatelja. Tko ga kritički razmatra, kao
stilističku umjetnost i njegovu `literarnu sposobnost` nije za
sebe time baš ništa dobio, i na kraju je propustio glavnu stvar,
priliku za spoznaju i usmjeravanje unutarnjeg čovjeka.
Čitanje Brevijara počinje davati dobit u trenutku kada čovjek
uvidi da svaka rečenica Bô Yin Râ, koja se u njemu nalazi, ako
se čita površno i na brzinu, nadmeno, predstavlja gubitak koji se
ne može više lako nadoknaditi u vođenju života. To nije
pretjerivanje, jer ispravno shvaćeno suočavanje s djelom naučavanja Bô Yin Râ je zaista pitanje života i smrti - čovjek
mora sebe ili ostvariti, ili izgubiti.
Rim, 1965.
Uvod
O konačnim stvarima, prvoj i posljednjoj, o prožimanju
ovostrane tjelesnosti s onostranom voljom oblikovanja, ne može
se za naš današnji način osjećanja jasnije i temeljnije govoriti
nego što je to učinio Bô Yin Râ u svojih oko 40 knjiga, u koje
spadaju sve knjige glavnog djela naučavanja i neke dodatne.
Za nekog tko se možda zbunjen, prvi put susreće sa
sadržajem tog djela, od koga zaista ni jedan dio ne treba biti
izostavljen, ideja brevijara ima možda više smisla nego 1928.
godine, kada je načinjen prvi pokušaj, dok djelo još nije bilo
kompletno. Odavno se pokazalo, kako smo tada pisali, da živi
dijelovi jedne u sebi zatvorene građevine kada se izdvoje u
buket ne moraju nužno uvenuti. Potvrdila se pretpostavka da su
oblici misli i doživljajne forme iz tog jednog znanja u biti
neuništivi, čak i kada se (naravno obazrivo) izdvoje iz cjeline.
Mogu biti djelatni i na taj način, pa čak i dobiti na učinku i stalno
na njemu dobivati.
Osim toga ovdje se radi i o tome da se pruži privremeni
pregled cjelokupnog djela tragateljima i onima koji tek nailaze
na njega. Ono može duši dati intonaciju prije nego u nutrini
čitatelja koji ponire u sebe odzvoni stvaralački motiv varirajućeg
tonskog djela ovog majstora.
Nemajući namjeru nametati se čitatelju, htjeli bismo samo
savjetovati da uzme ovaj Brevijar u ruke bez predrasuda, pri
čemu se možemo prisjetiti značajne upute Franje Asiškog. Taj
veliki čovjek je savjetovao braći reda koji je osnovao, da ne čitaju tekstove Starog i Novog zavjeta kao nešto `lijepo`, jer su
oni s druge strane lijepog i ružnog. Naime, ne vodi nigdje ako
čovjek dijelove djela Bô Yin Râ također čita kao nešto lijepo.
Doduše, lijepa forma se podrazumijeva kod nekog tko zaista
govori iz područja stvarnosti i istinitosti, tako da se onaj tko je
iskusnijeg pogleda u dublje temelje estetike, neće razočarati. Ali
zaista se ne radi o pukom traženju užitka u riječima koje čovjek
onda, u skladu s tim prihvaća ili odbacuje.
Kada govori neki mudrac ili majstor, to se ne događa samo
na način pjesnika, koji lijepo oblikuje tekst, pokazuje sposobnost
fantazije i dubine osjećaja, umjetničko oblikovanje misli i slika,
zvukova glasova, ne -događa se daleko više. Suprotstavljanje i
povezivanje riječi daje jedan unutarnji zvuk i duhovnu figuru,
koja može ostaviti iza i ispod sebe svo ispunjenje zemaljski
vezanog djelovanja. Svaku riječ treba temeljito osjetiti kao glas i
u njenom odnosu s okolnim riječima.
Jedan značajni pisac našeg doba je rekao da istinska literarna
djela i pjesništvo moraju djelovati kao čarobne riječi. Ako to
čovjek uzme k srcu morat će na žalost ustanoviti da samo u
veoma rijetkim slučajevima riječi pjesnika i književnika imaju
takvu snagu izraza i učinka. A čovjek s punim pravom može
tražiti da svaka objava proroka bude sigurno povezana s
nutrinom svijeta, puna magične snage i magijskog djelovanja
riječi. Ono što pjesnik možda naslućuje, prorok zna i time vlada;
i možda je već bilo slučaja među ljudima da su prorok i pjesnik
bili stopljeni u jednome. Stoga se čitatelju Brevijara savjetuje da
osim smisla riječi obrati pažnju i na osjećanje riječi i njihova
zvuka. Onda može osvijestiti i liturgijske snage riječi Bô Yin Râ.
Možda će se onda tako te pojedinačne snage udružiti da
dopuste oslobađanje brane za nenaslućeni doživljaj jedne
moćne struje magijske litanije.
Svakako zbog izreka koje su vađene i sabirane u Brevijaru,
moralo je doći do određenog gubitka u smislu, kao i u glasovnoj
magiji. Upravo se kod Bô Yin Râ ne radi o tome da se takoreći,
odvaja žito od kukolja. Pojedine rečenice se često mogu shvatiti
kao zrna žita. Jer one su uvijek iznova jedan aspekt iskonski
jednog, i uvijek sasvim dorasli sudjelovanju u kompozitnoj
gradnji nekog djela, sve do srži iskonske snage riječi, koja je u
osnovi svakog bitka i zbivanja u duhovnom, duševnom i
tjelesnom. Dakle Brevijar nikako ne može zamijeniti djelo
naučavanja Bô Yin Râ, koje je vodič bogu i božanskim stvarima.
On može samo omogućiti doživljaj njegova odjeka, mirisa iz
daleka, koji će probuditi želju i hrabrost da se uđe u to djelo
mudrosti. Ukoliko se pak čovjek već upoznao s njim, i otvorilo
mu se nešto za njegov dalji put na zemlji, možda će doživjeti
osvježavajuće podsjećanje na puninu i cjelinu, čiji opseg sa svim
knjigama ne može uvijek imati kod sebe, pogotovo na
putovanjima. Dakle brevijar predstavlja džepnu knjigu za
čitatelja koji se privremeno mora odreći sveukupnog djela.
Sastavljanje tekstova ovog Brevijara posao je stoga na kome
najvažniji udio ima Bô Yin Râ, iako samo posredno, budući je
tvorac knjiga iz kojih su uzete maksime. Izdavač je htio svojim
izborom sastaviti novu cjelinu i umjetnošću citata stvoriti
posvećeni fond riječi, usporediv sa starim kršćanskim
bazilikama u Rimu, koje su ljudi uz pomoć ostataka drugih
građevina i sasvim nejednakih stupova s različitim kapitelima znali ipak izgraditi kao poneku dojmljivu božansku kuću, pri
svem svom siromaštvu i bespomoćnosti.
Treba još dati smjernicu čitatelju koji se prvi put sreće s Bô
Yin Râ, da zna što može, a što ne može očekivati.
Bitno je djelu Bô Yin Râ dati ono posebno mjesto koje se
obično daje takozvanim svetim spisima svih naroda i razdoblja.
Samo ovo djelo uživa prednost da nije moralo pretrpjeti nikakvu
istorijsku redakturu od strane nekih drugih, koja je na druga
djela, raznim izmjenama, izbacivanjima i umetanjima djevovalo
kao razarajuća kiselina. Prigovor da upravo sastavljač ovog
Brevijara to čini je nepotreban, jer on izričito izjavljuje da
Brevijar ne može zamijeniti cjelokupno djelo.
Tekstovi učenja Bô Yin Râ danas predstavljaju iscrpan,
pouzdan i jedini mogući čak izraz onoga što je čovjek nazivao
otkrovenjem i o čemu postoji neka vrsta tihog dogovora, punog
predrasuda, da je ono bilo moguće samo u prošlosti i da je
odavno završeno. Danas pak postoji cijeli niz knjiga koje se žele
smatrati proročkima i od kojih se mnoge otvoreno, ili prikriveno
nastoje nadovezati na znanost. Ne želeći se ovdje izjašnjavati o
tim knjigama treba naglasiti da namjerno nadovezivanje na
znanost pokazuje kojim se putevima kreću ti tekstovi. Pri tome
se ne želi ništa reći protiv znanosti koja se s pravom osjeća
opterećena, tim ne baš prijatnim susjedstvom. Ali posebno
mjesto istinskog otkrovenja se sastoji upravo u tome da se svaki
dokument inspirirane božanske mudrosti bezuvjetno nalazi
izvan svih čisto razumskih pokušaja i poduzimanja, koja se nazivaju teologijom ili teozofijom i moraju ostati samo
špekulacije i filozofiranje. Svi dokumenti te vrste objavljuju da potiču iz izvora koji se ne koristi metodama teorije spoznaje, niti
može poslužiti u svrhu takvih špekulacija. Razlog se nalazi u
tome da se u stvarnom i nekim lažnim literarnim otkrovenjima
podrazumijeva bezuvjetna sigurnost, istina i stvarnost
prenesenog, ona sigurnost znanja koja se označava mističnom
riječju `vjera`; riječju koja ne znači smatrati nešto istinitim, nego
povjerenje u doživljajnu spoznaju, tako da zavjet nepromjenjive
vjernosti putu, vodi prepoznatom cilju. To nema nikakve veze sa
znanstvenim istraživanjem i tobožnjim nalaženjem.
Samo se u velovima uvijek moglo govoriti o onom stvarnom
spoznavanju koje je središnji doživljaj čovjeka. Prividna
različitost jezičnih simbola stapa se u jedan jedini smisao, kada
čovjek počne slutiti što u svim otkrovenjima i razotkrivanjima
ostaje vječno skriveno i ne može biti saopćeno. Tao, carstvo
nebesko, božje djetinjstvo, samospoznaja…nazivalo se različitim
imenima. Bô Yin Râ nenadmašnom jasnoćom govori o `rođenju
živog boga u ja`. To je osnovna tema njegovih spisa; moral se tu
nikada ne propovijeda, jer se radi o mnogo dubljem. Možda se
još smije dodati da se središnjoj temi priključuju još dvije
dodatne teme, naime tema ljudske duše i tema koja obuhvaća
spasitelje i izbavitelje, graditelje mosta i vodiče duša palog
ljudskog roda na zemlji. Da bi bili malo jasniji o čemu se radi
izdvojimo nekoliko mjesta da bismo osjetili temeljni ton
Brevijara. U knjizi `Misterij golgote` Bô Yin Râ za prvu sporednu
temu daje sljedeće određenje: `Duša je organizam koji je opaziv
samo najvišim unutarnjim čulima sačinjen od nebrojenih
elemenata, duševnih snaga`. Bez sumnje da ovakvo objašnjenje
duše kao nekog oblika, djeluje kompleksnije i konkretnije nego što se to do sada općenito podrazumijevalo. Druga sporedna
tema su posrednici, `zračeći u prasvjetlu`, kako ih Bô Yin Râ
najčešće naziva. U `knjizi kraljevskog umijeća` ih se također
naziva `majstorima sedam kapija`, `oblacima spoznaje`,
`kamenjem velikog zida`, `harfama svetih bregova`, `lavovima
tišine` i `jasnim očima`. Ova istočnjački obojeni nazivi nisu
slučajni, jer direktnije prenose nego detaljna objašnjenja o tome
tko su Bô Yin Râ i njegova duhovna braća. Iako sedam slova,
odnosno tri sloga njegova imena najprije mogu zvučati strano,
treba ih pokušati razumjeti kao pečat onoga što on jest, dok
iskustvo ne učvrsti povjerenje u ono što on prenosi i tako i u
njegovo ime.
Mogao bi neko reći i da tekstovi naučavanja koji se nalaze u
Brevijaru nisu ništa drugo do filozofski pokušaji, možda
religiozno ofarbani, koji se ne razlikuju tako puno od ideja
Platona. Moguće je da je neki veliki filozof, zahvaljujući
duhovnom vodstvu i vlastitom osjećaju bio uzdignut do neke
odlučujuće spoznaje. Ali i najuzvišeniji filozofije imaju u osnovi
nešto vanjsko i što je moguće naučiti, tehniku gledanja na svijet
i vođenja života, s više ili manje uzvišenim preduvjetima, pri
čemu se ponegdje može naći neki religiozni doživljaj - manje u
suvremenoj, a više u antičkoj i srednjevjekovnoj filozofiji, da ne
govorimo o indijskoj i kineskoj filozofiji.