Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Aparokšanobhuti – Adi Šankarsa: 68 str. 680 din.
APAROKŠANUBHUTI
(SAMOREALIZACIJA, DIREKTNO
ISKUSTVO STVARNOSTI)
ŠRI ADI ŠANKARA
PREDGOVOR
– Swami Vimuktananda, 10. 09. 1938.
(engleskom izdanju)
Takve rasprave kojima je cilj pruţiti uvod u
znatno naprednije proučavanje filozofskih
sustava zovu se općenito `Prakarana Grantha-e`.
Osim što opisuju sustav u najosnovnijim crtama,
svaka od njih stavlja teţište na neko od osnovnih
svojstava.
Aparokšanubhuti (direktno iskustvo stvarnosti,
ili samoostvarenje) je takoĎer takav mali
priručnik, koji prezentirajući kratak opis
Vedante, obraĎuje naročito aspekt koji se odnosi
na ostvarivanje (Anubhuti) najviše Istine. Takvo
ostvarivanje/realizacija, za razliku od znanja o
predmetima osjetilnom percepcijom ili
zaključivanjem, predstavlja neposrednu i
direktnu percepciju vlastitog Jastva, u ovom
djelu pod nazivom Aparokša.
Središnja tema knjige jest identitet Jivatmana
(individualnog jastva) i Paramatmana
(Univerzalnog Jastva). Ovaj identitet moguće je ostvariti odstranjivanjem neznanja koje skriva
istinu, svjetlom Vićare ili samoispitivanjem (stih
2). Da bi um mogao krenuti na takvo istraţivanje
istine, utvrĎene su odreĎene discipline koje nisu
tipične za Vedantu, ali su neophodne za svako
takvo ispitivanje u cilju pronalaţenja najviše
Istine. Knjiga zatim opisuje osobu koja je
postigla ovo ostvarenje te prirodu njenog
(daljnjeg) ţivota.
Zatim slijedi rasprava o Prarabdhi (sudbini), o
inerciji djelovanja naših prošlih dobrih i loših
djela.
Autor tvrdi da je nakon ostvarivanja/realizacije,
kad nestane neznanje sa svim svojim
posljedicama, potpuno neumjesno/bespredmetno
pitanje o preţivljavanju tijela radi odraĎivanja
Prarabdhe; a Śruti tekstovi ponekad govore o
Prarabdhi samo zato da bi neznalici objasnili
ponašanje realiziranog čovjeka, koji je s obzirom
na samog sebe vječno uronjen u Vrhunsku Istinu.
Stihovi od 100 do 129 govore o 15 točaka, kroz
koje prolazi tragalac za Istinom – koji su usput
rečeno slični onima kakve doţivljava Raja Yogi;
ali to dvoje je potpuno različito. Zatim je
razmatrano jedinstvo uzroka i posljedice –
Apsolutni i manifestirani univerzum – koji završava s kulminantnom misli filozofije
Vedante, po kojoj sve vidljivo i nevidljivo jest u
stvarnosti jedan te isti vječni Atman,
zapravo Čista Svjesnost (stih 141.)
Autorstvo knjige općenito se pripisuje Śri
Śankaraćaryi. Čak i kad bi to netko osporavao,
učenja su nesumnjivo Advaitička. Stoga za one,
koji nemaju vremena ili priliku da prouče
klasična djela Śankaraćarye, ova rasprava
predstavlja veoma dragocjen vodič u ispitivanja
o spiritualnoj istini.
Moţemo takoĎer spomenuti da se stihovi od 89-
98 pojavljuju u manjim varijantama takoĎer u
Nadabindu Upanišadi (221-29) te stihovi 102-
136, 140 i 142, takoĎer u Tejabindu Upanišadi
(15-51).
Već su objavljivani prijevodi ove knjige na
engleskom jeziku i na nekim indijskim
dijalektima.
MeĎutim, neki su početnici izrazili potrebu
objavljivanja istoga, uz komentare na engleskom,
pa je ovo jedan od novijih pokušaja kako bi se
udovoljilo ovakvih zahtjevima. Autor izraţava
svoju zahvalnost postojećim prijevodima kao i komentarima Vidyaranye. Nadamo se da će
knjiga biti korisna onima kojima je namijenjena.
Swami Vimuktananda
U Berul Mathu, 10. rujna 1938.god.
APAROKŠANUBHUTI ILI
SAMOREALIZACIJA
– Śri Śankaraćarya
1. Klanjam se Njemu, Śri Hariju (razoritelju
neznanja), Vrhovnom Blaţenstvu, Prvom
Učitelju, Iśwari, Sveproţimajućoj Jednoti i
uzroku svih Loki.
2. Ovdje je izloţen (način postizanja)
Aparokšanubhuti (Samorealizacija) radi stjecanja
konačnog osloboĎenja. Samo onaj koji je čist u
svom srcu treba stalno i ustrajno meditirati na
istinu koja se ovdje poučava.
3. Četiri preduvjeta (sredstva u stjecanju znanja),
kao što su Vairagya (nepristranost) i slično,
čovjek stiče zadobivanjem Harijeve
(Gospodinove) blagonaklonosti, trezvenošću i
obavljanjem duţnosti s obzirom na društveno
ustrojstvo i djelokrug.
4. Indiferentnost kakvu gajimo prema tjelesnim
izlučinama vrane – takvu indiferentnost prema
svim objektima uţivanja od kraljevstva Brahme
do ovog svijeta (s obzirom na njihovu prolaznost) zovemo doista pravom Vairagyom.
5. Atman (vidjelac, onaj koji je svjestan da je
svjestan) samo on je sam po sebi trajan, viĎeno je
u suprotnosti s njim (tj. prolazno je) – takvo se
uvjerenje smatra pravim razlikovanjem.
6. Odricanje od ţelja svagda i uvijek, zove se
Śama a obuzdavanje svih vanjskih funkcija
organa zove se Dama.
7. Potpuno okretanje od svih objekata osjetila
predstavlja vrhunac Uparati-ja, a strpljivo
podnošenje svake tuge ili boli poznato je pod
nazivom Titikša i vodi do sreće.
8. Bezuvjetnu vjeru u riječi vedskih spisa i
učitelja (koji ih tumače) zovemo Śraddha-om, a
koncentracija uma na jedan jedini objekt Sat (tj.
Brahman) smatra se Samadhana-om.
9. Kada ću se i kako ću se Ja, Gospodine moj,
osloboditi okova ovog svijeta (tj. roĎenja i smrti)
– takvu goruću ţelju zovemo Mumukšutva.
10. Samo takva osoba koja ima navedene
preduvjete (kao sredstva za stjecanje Znanja) treba stalno kontemplirati s namjerom stjecanja
Znanja, ţeleći dobro samome sebi.
11. Znanje se ne postiţe ni na koji drugi način
nego Vićarom, baš kao što ne moţemo opaziti
(vidjeti) niti jedan objekt bez svjetla.
12. Tko sam Ja? Kako je ovo (ovaj svijet)
stvoreno? Tko je to stvorio? Od čega je stvoren
ovaj svijet? Na taj način radimo Vićaru
(postavljanjem pitanja).
13. Ja nisam niti tijelo, kombinacija (pet)
elemenata (materije), niti sam ukupnost čula; Ja
sam nešto drugo. Na taj način radimo Vićaru (to
je put raĎenja Vićare).
14. Sve nastaje iz Neznanja, i sve se otapa u
Znanju. Različite misli (modifikacije
Antahkarane) mora da su Stvoritelj. Tako djeluje
Vićara.
15. Materija (uzrok) od Koje je stvoreno ovo
dvoje (tj. Neznanje i misao) jest Jednota (bez
drugoga), suptilna (nije ju moguće iskusiti
osjetilima) i nepromjenjiva Sat (Postojanje) kao
što je i zemlja materijal (uzrok) za lonac i slično.
Tako se radi Vićara.