| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
| Grad: |
Beograd-Pinosava, Beograd-Voždovac |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Vivekaćudamani – Šri Šankara: 100 str. 850 din.
Adi Šankara
DRAGULJ RAZLIKOVANJA
VIVEKAĆUDAMANI
DRAGULJ RAZLIKOVANJA
Vivekaćudamani
PREDGOVOR
Vivekaćudamani ili Dragulj razlikovanja jedno je od
vaţnijih dela Šri Adi Šankaraćarje (dodatak aćarja znaĉi uĉen ĉovek,
adi znaĉi prvi, to jest prvi Šankara). On u ovom delu vrlo
pronicljivo izlaţe znanje o celovitom ţivotu, znanje o jedinstvu
svega postojećeg na nivou svesti brahmana, znanje vedante.
Šri Šankara se pojavljuje u Indiji u vreme kada su se uvid i
razumevanje o osnovi ţivota izgubili iz svakidašnje upotrebe. On
je ponovo izneo poruku ispunjenja pomoću izraţavanja doţivljaja
transcendentalne svesti, osnovnog nivoa ljudske svesti. Uĉenje Šri
Šankaraćarje je blagoslov punine umnog i ĉulnog razvitka koje
kulminiše u stanju prosvetljenja, a poĉinje prvim iskustvom
transcendentalne, ĉiste svesti. Na nivou kosmiĉke svesti srce se
preliva u talasima blaţenstva, ljubavi i predanosti Bogu, a um je
toliko proĉišćen da potpuno obuhvata sve izraze boţanskog u
ĉoveku i prirodi. Šri Šankarin ţivot bio je primer spontanog
izraţavanja najvišeg ostvarenja ljudskog razvoja. Njegovo srce je
izraţavalo vrhunsku transcendentalnu predanost Bogu (para
bhakti) dok je njegov um izraţavao transcendentalnu odeljenost
Sopstva od polja delovanja (đnana). Ţiveo je na idealnom nivou
znanja (đnana) zajedno sa istovremenom predanošću (bhakti).
Spontani izrazi Šankarinog uma i srca bili su stoletni izvor
nadahnuća za sve ljude. Njegov govor je bio izraz blaţenstva predanosti (bhakti) ali istovremeno bridak i jasan u znanju i istini
o prirodi boţanskog i svetovnog ţivota.
Šri Šankaraćarja je osnovao ĉetiri sedišta uĉenja (mahta) u
ĉetiri dela Indije da bi se uĉenje uspešno odrţalo i neiskrivljeno
predavalo sledećim generacijama.
Ali vremenom je Šankarino uĉenje doţivelo iste gubitke
kao i uĉenje drugih velikih preporoditelja i prosvetitelja. To je
izgleda neizbeţna tragedija znanja, jer znanje dolazi od uĉitelja
koji se nalazi na najvišem nivou svesti, a prima ga uĉenik koji je
na niţem. Na tom putu znanje se razbija o tvrde stene neznanja.
„Ako stanovnici kuće zaborave na temelje, to se događa
zato što su temelji skriveni ispod zemlje. Nije ĉudo što se bitak
izgubio iz vida, jer on leţi u transcendentalnom polju ţivota.”
„Stanje stvarnosti, kao što su ga opisivali prosvetljeni, ne
moţe postati put za tragaoca, kao što opis nekog odredišta ne
moţe zameniti put koji k njemu vodi. Kad se sakrila istina da
bitak stvara osnovu prosvetljenja, Šankarine izjave o prirodi cilja
su bile shvaćene kao put do prosvetljenja.”
Lepota Šankarinih izraza je toliko potpuna, tako da kada se
gledaju s nivoa obiĉne svesti izgledaju kao dva odvojena puta do
prosvetljenja: put znanja (đnana) i put predanosti (bhakti). Zbog
pustinjaĉkog ţivota ĉuvara Šankarinog uĉenja poĉeo je
preovladavati put znanja u njegovom uĉenju, dok je put
predanosti postupno gubio znaĉaj i ostao je prisutan samo u
predanju. Kako je uĉenje postajalo jednostrano i gubilo svoju
celinu, na njega je poĉelo da se gleda kao na filozofiju maye
(iluzije), kao na mayavadu, a na sledbenike kao na mayavadine.
Prema toj nepotpunoj filozofiji svet je privid i za ostvarenje
prosvetljenja potreban je odvojen naĉin ţivota. Ţivot pustinjaka
poĉeo se smatrati bitnim preduslovom za samoostvarenje.
Tako su se putevi predanosti i znanja sve više razdvajali
dok se među njima nije potpuno izgubila veza. Ta zamisao je zadala poslednji udarac Šankarinom uĉenju jer se tako izgubio pun
razvoj srca i uma jednim postupkom.
„Pošto su ĉuvari Šankarine mudrosti izgubili spoznaju da
predanost i znanje izviru iz transcendentalne svesti, ulaz u
podruĉje celovitog ţivota bio je zatvoren. Tragaoci za Bogom su
ostali na suvom, a oboţavaoci Boga su plakali za njim, ne nalazeći
ga.”
Pošto je predanost ostala na nivou mišljenja i postala cilj
stvaranja razpoloţenja, zbog nedostatka iskustva transcendentalne
svesti, i znanje je doţivelo sliĉnu sudbinu. Ako ĉovek nema
iskustvo transcendentalne svesti i rast iskustva odvojenosti
boţanskog od svetovnog, a kasnije proţetosti svetovnog
boţanskim, za takvog ĉoveka misao o transcendentalnom,
boţanskom, o svesti jedinstva, nema praktiĉne koristi. Tek na
plodnom tlu svesti koja ujedinjuje sve delatnosti ostalih nivoa
svesti znanje (đnana) i predanost (bhakti) nalaze svoje ispunjenje.
To neznanje se, na nesreću, generacijama predavalo pod imenom
Šankarine tradicije.
Za potpun razvoj uma i srca prvo je potrebno iskustvo
ĉiste svesti veţbom meditacije. Oni koji je veţbaju lako će razumeti izlaganje Šankare.