Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Učim jogu - Andre van Lysebeth: 212 str. 1470 din.
Andre van Lysebeth
UĈIM JOGU
P R E D G O V O R
U vremenu u kojem ţivimo kulture i kulturne tradicije sve više i
svestranije meĊusobno komuniciraju. Geografske, historijske i
razlicite druge razlike postaju, usprkos svemu, sve manja prepreka da
se spomenuta komunikacija ostvaruje.
JOGA, koja je do juĉer za naša shvaćanja bila dio jednog egzotiĉnog
folklora, koju smo zamišljali obiĉno kao neku metafiziĉko-religioznu
disciplinu ili fakirsko-orijentalnu vještinu, danas sve više postaje
dijelom svjetske kulture. O njoj se pišu znanstvene rasprave,
objavljuju se svakodnevno knjige i priruĉniĉi, osnivaju posebni
instituti u kojima se obuĉavaju jogiĉke vještine ili, bolje reĉeno,
prenose iskustva joge. Ta drevna indijska praksa, tijesno vezana uz
filozofska predanja velikih civilizacija Istoka, zapljusnula je,
posebno posljednjih dvadesetak godina, Evropu (najprije Englesku) i
Ameriku, a moţemo reći i ostali svijet.
Andre Van Lysebeth (Andre Van Lizbet) je jedan od najboljih —
ako ne i najbolji — poznavalac joge u Evropi. ţivi u Belgiji, gdje
izdaje vrlo cijenjenu »REVIJU JOGA« (Revue Yoga, Bruxelles 5,
chaussee de Vleurgat 286, Belgique). Orijentir`an je više praktiĉki
(ne prakticistiĉki), negoli teorijsko-filozofski, premda njegova djela i
ĉasopis pruţaju i adekvatna teorijska objašnjenja gdje je god to
potrebno. Tri knjige Van Lysebetha postigle su veoma zapaţen
uspjeh: »UĈIM JOGU« koja izlazi u našem prijevodu (J`apprends le
Yoga), »USAVRŠAVAM JOGU« (Je perfectionne mon Yoga) i
»DINAMIKA DISANJA« (Paranajama — La dynamique du
Souffle). Njegovo prvo djelo doţivjelo je do sada na desetine izdanja
i prevedeno na većinu svjetskih jezika.
MeĊu razliĉitim orijentacijama i »školama« joge, od kojih neke
imaju vrlo naglašen religijski i transcendentni karakter, Andre Van
Lysebeth se opredijelio za takozvanu »HATA JOGU«, koju bismo,
govoreći našom terminologijom, mogli oznaĉiti kao potpuno
svjetovnu, upućenu na ĉovjeka i lišenu mistiĉno-religijskih taloga.
Prednost knjiga ovog autora u odnosu na priliĉno veliku proizvodnju
djela ove vrste u svijetu je u tome što on umije »prevesti« na »jezik« blizak i dostupan ĉovjeku evropskih kulturnih tradicija iskustva,
pojmove i praksu HATA JOGE, a da pri tome ne iznevjeri izvorni
smisao ove discipline niti nas pak optereti nama nepristupaĉnim
razmatranjima. Nakon što opiše, vrlo koncizno, svaki pojedini
poloţaj (»asanu«) i fotografski ga ilustrira na hajprimjereniji naĉin,
Van Lysebeth objašnjava medicinsko-biološku djelotvornost
odgovarajuće poze u odnosu na ĉovjekovu konstituciju. Tu valja
odmah istaći da su se rezultati koje daje prakticiranje HAT A JOGE
pokazali, svugdje u svijetu, izvanredni: umjesto da se npr. s mukom
odriĉemo, za stolom, najslaĊih zalogaja i stalno mislimo kako
saĉuvati »liniju«, pojedine »vjeţbe« djeluju neposredno na
metabolizam i reguliraju razmjenu materija na takav naĉin da
spontano zadrţavamo svoju teţinu; intenziviranje krvotoka i vece
apsorpcije kisika zaustavlja proces skleroze, djeluje povoljno na
probavu i druge bitne funkcije; pojedine »asane« imaju blagotvoran
utjecaj na spreĉavanje ćelavljenja, na aktiviranje potencije, na
poboljšanje sna; redovito prakticiranje potiĉe koncentraciju, rezultira
temeljitom »relaksacijom«, odmara organizam (posebno »ţivce«),
harmonizira liĉnost. Tako se, kao i u hinduskoj filozofiji, izmiruju
subjekt i objekt, tj. prevladava se dualizam ĉovjeka i svijeta.
HATA JOGU moţe prakticirati svatko, neovisno od dobi i starosti:
kao i npr. hodanje, tu svaka osoba naĊe svoj tempo. Naše predodţbe
o natjecanju (tko će »prije« ili »više«) i samjerljivosti vjeţbaĉkog
podviga ovdje ne igraju nikakvu ulogu: vaţno je koju smo snagu
koncentracije postigli, koliko smo se duboko »opustili«
(»relaksiraju), kako je naš odnos prema ţivotu humaniziran, u kojoj
mjeri su koordinirani i sjedinjeni zahtjevi onog što mi po tradiciji
dijelimo na »duh« i »tijelo« a što je sve u cjelini naše liĉnosti . . .
Na sva ta pitanja ova izuzetna knjiga nudi odgovore. Danas u svijetu,
aktivni i hiperaktivni (»prenapeti«), i kako se sve to ne kaţe, ljudi
razliĉitih struka i orijentacije traţe naĉine kako da se dovedu u sklad
sa samim sobom i s onim što ih okruţuje, što ih nagoni da ţive kako
live. Mnogima se u tome pogledu HATA JOGA uĉinila spasonosnim
rješenjem (spomenimo npr. meĊusobno tako razliĉite ljude kao što su
Jehudi Menjuhin, Boby Fischer, Pablo Casals Hi Picasso koji doţivješe duboku starost, pa Einstein, naravno Nehru i Gandi, Ben
Gurion i toliko drugih.
Ova knjiga moţe pomoći i našem ĉovjeku: da bolje radi i da ugodnije
ţivi, da se oslobodi tolikih nepotrebnih teškoća i u radu i, općenito, u
ţivotu.
REDAKCIJA
uvodna riječ
Ova knjiga nastoji da vam priiţi najprecizniju i najotjeraniju studiju
od svih onih koje su do danas objavljene. Do sada su se ĉak i
najbolja djela ograniĉila na to da daju sliku konaĉnog poloţaja tijela,
a rijetko kad i medufazu. Podaci koji se odnose na tehniku poloţaja,
njihove varijante, trajanje, red kojim se xnoraju uvrstiti u seriju
asana, naĉin disanja, mjesto na kojem se koncentrira mentalni dio,
samo su fragmentarni. Zapadnjak koji nema prilike da ţivi u ashramu
pokraj uĉitelja mora tapkati, pabirĉiti brojna djela (koja ĉesto
prepisuju jedni od drugih) da bi dobio razbacane odlomke i tako s
mukom pronašao ispravnu tehniku.
Moţemo se prepirati oko prikladnosti da štampamo sve bez razlike i
pozivati, kao potvrdu ezoteriĉkog stava na tom podruĉju, ĉinjenicu
da se yoga tisućama godina prenosila od usta do uha, od uĉitelja do
uĉenika, kao tajna i da moramo poštovati ţelju uĉitelja da saĉuvaju
yogu za odabrane sljedbenike. Uvjereni smo da mnogi zapadnjaci
trebaju yogu, osobito hatha-yogu, premda je broj sljedbenika
»zrelih« za mentalnu yogu i druge oblike yoge mnogo veći nego što
pretpostavljamo. Zašto da im ne prenesemo dragocjene tehnike koje
su dovršili Rishiji? Sve je to bez obzira na ĉinjenicu da je zlo — ako
zlo postoji — uĉinjeno već odavno. Više nego drugdje, u yogi su
poluistine kobne: ako preuzmemo odgovornost da je proširimo, tada
moramo dati potpune a ne djelomiĉne upute. Ako ne moţemo dati
sve detalje koji su potrebni za ispravno vjeţbanje, bolje je šutjeti.
MeĊutim, koliko znamo, tako iscrpna studija nije napravljena.
Yogijska asana je precizna mehanika i sve što je nepotpuno otprilike
je kao novae koji u yogi ništa ne vrijedi. Sitna pogreška, naizgled
nevazna, moţe velikim dijelom oslabiti uĉinak vjezbe, ĉak u nekim
sluĉajevima djelovati suprotno od ţeljenog cilja.
Ova će studija zanimati sve one koji je već prakticiraju te će
pomoću nje moći kontrolirati svoju tehniku, kao i poĉetnike ili
aspirante koji nemaju prilike da pohaĊaju predavanja. Prema tome,
draga ĉitateljice, dragi ĉitaoce, namjeravamo zajedno prouĉiti u isti
mah jedan poloţaj.
Za kratko vrijeme temeljito ćete savladati pravu tehniku velikih
klasika yoge i iz njihovog ćete prakticiranja izvući svu korist i radost
koju donosi dobro uĉinjena yoga. Vaša svakidašnja seansa neće
postati rabota ili rutina nego najbolji trenutak dana, koji oĉekujete s
nestrpljenjem, ako uopće uĉenik yoge smije pokazati nestrpljenje!
Svaka asana sadrţi dva stupnja koji se razlikuju po teţini: naš ćemo
studij temeljiti na vjeţbama srednje teţine, na onom što je dostupno
većini zapadnjaka u roku od nekoliko tjedana.Poĉetnici će
zahvaljujući preciznim uputama moći bez poteškoća ukloniti sve
poĉetne prepreke. Za napredne ćemo uĉenike svaki put opisati
napredniju varijantu: tako će ova studija odgovarati svima.
IZVORI
Budući da su ih autori sakupljali na licu mjesta, za vrijeme svog
boravka u Indiji, svaka studija donosi sintezu uĉenja u ashramu
Swami Sivananda u Rishikeshu, Vishwayatana iz Delhija kojeg je
vodio Dhirendra Bramachari, Hatha Yogi Srikantaraoa, Astanga
Yoga Nilayam iz Mysore, Kaivalyadhama Samhiti iz Lonavla.
Svemu tome autor dodaje osobno iskustvo steĉeno
dvadesetgodisnjim neprekidnim prakticiranjem i pouĉavanjem yoge
na Zapadu. Tako je mogao zapaziti poteškoće s kojima se zapadnjaci
susreću kao i pogreške koje mogu poĉiniti. Ĉitajte i nanovo ĉitajte
opise pokreta, ispitujte i nanovo ispitujte slike: ĉesto će vam se
dogoditi da primijetite neki detalj koji vam je prilikom prvog ĉitanja
promakao a, ponovimo, u yogi ne postoje »beznaĉajni« detalji.
moderan ĉovjek i yoga
Naša epoha je fantastiĉna!
Nikada ĉovjeĉanstvo nije upoznalo tako eksplozivnu evoluciju.
Velika ostvarenja prelaze snove naših predaka. Ikara su zasjenili
kozmonauti. Uĉenjaci iz srca atoma vade najĉuvenije tajne prirode i
ukroćuju nuklearnu energiju. Nas ţivot slici vilinskoj priĉi ako ga
usporedimo sa ţivotom u prethodnim stoljećima.
Kakva šteta što smo otupjeli!
Banalno jfe sjesti u boeing i preletjeti pol, ugodno smješteni u
naslonjaĉu, dok pod santama leda moţda plovi atomska podmornica.
A u avionu — spavamo . . .
Da ne idemo do Gala, pomislimo samo kako bi se Louis XIV zadivio
da je mogao vidjeti TV-stanicu, ili ĉak obiĉni magnetofon!
Poput razmaţene djece ţalimo se ako su slike koje nam prenosi TV
malo nejasne.
Upotreba automobila postala je toliko svakidašnja da nam se ĉini
sasvim prirodno da na autoputu vozimo 140 km na sat.
Okrenemo broj na brojĉaniku, a na drugom nam kraju ţice, stotine
kilometara, štaviše i tisuće kilometara daleko, odgovara voljeni glas.
Osim ako to nije glas poreznika! Susrećemo se s toliko svakidasnjih
ĉuda da nam je to normalno i obiĉno, i više nas ništa ne uzbuĊuje.
Zahvaljujući znanstvenicima, inţenjerima i tehniĉarima u našim
stanovima s centralnim grijanjem uvijek je jednaka temperatura.
Dobro obuĉeni, dobro uhranjeni ţiviino u raškoši. Industrijalci,
pazeći na naše i najmanje ţelje, stvaraju za našu udobnost i
zadovoljstvo svu silu »gad-gets« namijenjenih da nam uĉine ţivot
što lakšim i ugodnijim. Ĉak izmišljaju i nove potrebe... Ukratko,
zemaljski raj u usporedbi s prethistorijom. Zlatno doba!
ALI, POSTOJI JEDAN ALI. . .
Promotrimo anonimnu gomilu koja prolazi zakrĉenim ulicama.
Pogledajte ta sumorna, zabrinuta lica, te umorne crte koje ne
osvjetljava nikakav osmijeh. Vidite pognuta leĊa, uske prsne koševe,
predebele trbuhe. Da li su sretni svi ti civilizirani ljudi? Nisu vise
gladni, nije im više hladno, bar većini, ali da bi zaspali trebaju pilule,
pastile, praške da bi ispraznili svoja lijena crijeva, aspirine da bi
ublaţili migrene i sredstva za umirenje da bi preţivjeli. Odsjeĉeni od
prirode, uspjeli smo zagaditi zrak u gradovima, zatvorili smo se u
biroe i denaturirali hranu.
Okrutna borba za novac otvrdnula je naša srca, ušutkala našu savjest,
pokvarila naš moral. Mentalne bolesti haraju svakim danom sve vise,
dok se bolesti degeneracije, rak, dijabetes, infarkt, povećavaju i
odnose nase najvrednije ljude. Bioloska degeneracija raste
zastrasujućom brzinom koja kao da nikog ne »zastrasuje« i koju kao
da ĉak ne primjećujemo. Ohrabrujuće statistike nam govore da su se
naši izgledi za dulji ţivot povećali za x godina ali, nesvjesni, i ne
opaţamo da kroz nekoliko generacija rasipamo hereditarno
nasljedstvo nagomilano stotinama hiljada godina. Civilizacija,
obustavljajući prirodnu selekciju, dozvoiljava mnoţenje
degeneriranih osoba, dok se ĉovjek, a to je posljedica udobnosti, više
ne poziva na mehanizme adaptacije i prirodne obrane i tako slabi.
Kako zaustaviti tu degeneraciju?
Ĉak i medicina, iako neprestano napreduje, ostaje nemoćna. Stekla
je kapital znanja koja izazivaju naše opravdano divljenje i ponos.
Eliminirala je pošasti kao što su - kuga, velike boginje, difterija i dr.
Osim antibiotika nudi nam toliko drugih djelotvornih lijekova i
otkriva nove svakim danom. Naši kirurzi prave svakodnevno ĉuda:
pomislimo na operaciju otvorenog srca! Ali sve to nije dovoljno.
Naprotiv, sam napredak medicine daje civiliziranim ljudima
nepouzdan osjećaj sigurnosti. Oni vjeruju da im je sve dopušteno,
nikakva pretjeranost ih ne plaši, ništa ih ne zaustavlja. Bolesni smo?
»Dovoljno« je da odemo k lijeĉniku: na brzinu će popraviti kvar —
to je njegov posao, za to je plaćen. Oni ne ţele shvatiti da pogrešan naĉin ţivota uzrokuje većinu njihovih muka i da će im tako dugo dok
ne pristanu da ga promijene, lijeĉnici usprkos znanosti i
poţrtvovnosti, moći osigurati samo privremeno zdravlje izmeĊu
dvije bolesti. »Civilizaciju«, koja vodi do degeneracije vrste i
liĉnosti, a da im ĉak ne pribavi prividnu sreću, moramo promatrati
kao propalu.
Kao zatoĉenici civilizacije, šta moţemo protiv tog kompresorskog
valjka? Odreći se znanosti, tehnike, civiliziranog ţivota? Dići u zrak
tvornice, spaliti knjige, zatvoriti znanstvenike i tehniĉare, vratiti se u
prethistorijske pećine i šume?
Nemoguće! Beskorisno. Uostalom s punim pravom se ponosimo
našom znanošću i ostvarenjima. Ne smijemo se odreći civilizacije,
naprotiv, moramo do maksimuma koristiti uspjehe koje postize,
pokušavajući da uklonimo njene štetne posijedice.
LIJEK: YOGA
Rješenje nuţno ide preko jedinke.
Kaţete: »Sta predstavlja izolirana jedinka, kakvu vaţnost ima u
odnosu na mase?« Prividno malu. Ali situacija se moţe poboljsati,
problem se moţe rijesiti samo ukoliko se svatko podvrgne osobnoj
disciplini ĉiji je yoga, bez ikakve sumnje, najprikladniji oblik,
najdjelotvorniji, najbolje podešen zahtjevima modernog ţivota.
»Ako hoćeš promijeniti svijet, poĉni da se sam mijenjaš«.
Zahvaljujući yogi, civilizirani ĉovjek moţe ponovo naći radosti
ţivota. Yoga mu daje zdravlje i dug ţivot pomoću asana koje
kralješnici vraćaju savitljivost, smiruju njene prenadraţene ţivce,
relaksiraju mišiće, oţivljavaju organe i ţivĉane centre Pranayama
(vjeţbe disanja) dovodi kisik i energiju u svaku stanicu, ĉisti
organizam izgaranjem otpadaka, odstranjuje toksine, dok relaksacija
dopušta da se saĉuva cjelovitost ţivĉanog sistema, bori se protiv
nervoze, oslobada od nesanice.
Za sljedbenike yoge briga za tijelo je sveta duţnost. Yoga potvrĊuje
da je lako ostati dobrog zdravlja. Dovoljno je promijeniti neke
pogresne ustaljene obiĉaje koji su krivi za nebrojene muke, bijedu i preuranjene smrti. Na zdravlje imamo pravo od roĊenja, biti dobra
zdravlja isto je tako prirodno kao i roditi se: bolest nastaje uslijed
nemara, neznanja ili kršenja prirodnih zakona.
U yogijskom znaĉenju izraza, bolest je fiziĉki grijeh a bolesnik se
smatra odgovornim, kako za svoje lose zdravlje tako i za loše
djelovanje. Pyle je već primijetio da su »ljudi koji postupaju sa
svojim tijelom kako im se sviĊa, i krše pravila zdravog ţivota kojeg
bi morali potpuno poznavati, fiziĉki grešnici. Zakoni zdravlja nisu ni
ograniĉavajući ni uski. Naprotiv, jednostavni su, malobrojni i daju
nam veliku slobodu oslobadajući nas brojnih okova koji ne ostavljaju
mjesta našoj vlastitoj snazi da se pokaţe u potpunosti, spreĉavajući
nas tako da potpuno uţivamo u ţivotu.« lako jednostavni, metode i
pravila yoge su racionalni i znanstveni.
Mogli bismo se takoĊer bojati da njihova jednostavnost i lakoća
primjene ne dovedu do toga da ih zanemarimo, lišavajući se tako
izvanredno korisnih uĉinaka koje pribavlja njihova neprekidna i
marljiva primjena.
Ova knjiga vam donosi metode koje su provj era vane tisućama
godina. Autor vam prenosi tradiciju yoge onakve kakvu je imao
privilegij da sakupi od svojih uĉitelja, obogaćenu
dvadesetogodišnjim neprekidnim vlastitim prakticiranjem.
Ova knjiga je prije svega pouĉna: ne gubi se u teoriji i ostaje na
podruĉju prakse. Ponovit ćemo rijeći Swami Sivanande: »Trun
prakse vrijedi više negoli tone teorije.«