Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Tajne kontrole uma- Swami Narayanananda; 86 str. 780 din.
Swami Narayanananda
TAJNE KONTROLE UMA
PREDGOVOR
Ovu knjigu pišem iz sljedećih razloga: prvo, neki zapadni studenti Yoge, koji su pročitali
moje već izdane knjige, posebno: „Primarna moć u čovjeku ili Kundalini Shakti“ i „Misterije
čovjeka, uma i umnih funkcija“ izrazili su želju da napišem knjigu o Raja Yogi koja bi se temeljila
na Yoga Sutrama Rishija Patanjalija, da bi se mogli upoznati s detaljima meditacije na različite
elemente, i da bi stekli siddhi-je (natprirodne moći). U podnošenju tih zahtjeva izgleda da ta
gospoda ne poznaju i ne drže do opasnosti, omaška i padova s kojima će se suočiti stekavši
siddhije, a bez pročišćenog i savršeno kontroliranog uma i osjetila. S otkrićem atomske bombe
cijeli svijet i civilizacija su na rubu potpunog uništenja ukoliko tzv. civilizirana nacija ne promijeni
svoje putove. Siddhiji su čak opasniji od atomske bombe. Ako čovjek koji još nije obuzdao svoj
um i osjetila i rob je požude, pohlepe i mržnje, stekne siddhije podložan je njihovom
neracionalnom korištenju i na taj način može uništiti druge, cijeli svijet i sebe. To je razlog zbog
kojeg je rečeno da je običan čovjek koji posjeduje siddhije, opasnost ne samo za druge, nego i za
sebe, te da tako povećava svoje vlastite nevolje i progonstva, zajedno s onima iz svijeta.
Posjedovanje siddhija daje mogućnost raspolaganja svim osjetilnim zadovoljstvima, a onog koji se
bezobzirno i bez ograničenja odaje uživanju bilo kojeg osjetilnog zadovoljstva čeka krajnje
uništenje. Čovjek s nečistim umom i nekontroliranim osjetilima ne može nikada ispravno koristiti
siddhije jer te psihičke moći često pogrešno korištene uzrokuju neprocjenjivu štetu svijetu. Zbog
toga nas Spisi ponovo i ponovo opominju da se čuvamo siddhija i držimo ih za nečistoću. Da bi
se izbjeglo iskušenje koje ide uz to, i opasnosti koje slijede, Rishiji su čuvali praksu Yoge kao
tajnu. Te prakse su prema tome učene i prenošene od učitelja (Gurua) samo na vrijednog učenika,
a ne na bilo koga. Tako moj pokušaj kroz ovu knjigu nije da primamim ljude k Yogi s lijepim
obećanjima Siddhija, već da iskrene Sadhake (duhovne aspirante) pravim putem vodim ka
krajnjem cilju.
Drugo: kad se prisjetim svojih mlađih dana, posebno borbe koju sam prošao prije nego sam
pronašao istinsko duhovno vodstvo, bez prave knjige koja bi me vodila korak po korak ka
krajnjem cilju, prisiljen sam na zaključak da mora biti jako puno iskrenih duša u borbi i teškoćama
da duhovno napreduju zbog nedostatka pravog vodstva.
Za pomoć takvim ljudima pišem ovu knjigu.
Na kraju, ne nastojim kroz ovu knjigu predstaviti bilo koju određenu doktrinu ili dogmu,
već dati Istinu bez obzira na bilo kakvo razmatranje kaste, vjeroispovijesti, doktrine, dogme, spola
i sekte i stoga se iskreno nadam da će je tražitelji Istine iskoristiti na najbolji način.
Autor
Rishikesh, Himalaja, Indija, 2. veljače 1954.
UVOD
Jastvo (Jivatman) je vladajući monarh u živom tijelu, i Ono živi jedino kao svjedok. Zamisli
da stojiš mirno na obali jezera i da se tvoj lik reflektira na vodenoj površini. Ti gledaš i svjedočiš
pokretima refleksije, ali nisi ni najmanje dirnut njima. Takav je odnos između Jivatmana (Jastva) i
uma, osjetila, tijela i objekata osjetila.
Um je glavni instrument Jastva i dobiva svoje svjetlo i život od Jastva. Jastvo spoznaje svijet
kroz um. Um spoznaje svijet kroz pet grubih i pet suptilnih osjetila. Običan um ne može
poznavati svijet bez pomoći osjetila, a osjetila ne mogu djelovati sama od sebe i poznavati svijet
bez uma. Um je taj koji pokreće osjetila i skuplja sve vrste iskustva, tj. on prima i razumijeva
razne zvukove kroz uši, on prima razne dodire kroz kožu, on uočava razne oblike i boje kroz oči,
on kuša razne stvari kroz jezik i miriše razne ugodne i neugodne mirise kroz nos. Tako u stanju
budnosti um se navezuje na različita osjetila i njihove mnogobrojne objekte i pokreće ih sve bez
odmora i predaha. Kroz te beskrajne aktivnosti, njegova prvobitna čistoća biva uništena, a
njegove velike moći se rasipaju. Ono što su mjehurići i valovi mirnoj vodenoj površini jezera to
su želje i misli mirnom i vedrom umu. Bezbrojne želje i misli su te koje čine um nemirnim, slabim
i nečistim. Također, te misli i želje čine da on zaboravlja Pravu Prirodu Jivatmana (Jastvo). Ta
težnja uma da se okreće prema van, ta uznemirenost mora biti spriječena i kontrolirana ako se želi
steći pravi mir, blaženstvo i pravo znanje Jastva. Samo kad je vodena površina čista, mirna i
nepomična, možeš jasno vidjeti svoj pravi odraz, ali kada je uznemirena ili je voda prljava ne
može se uhvatiti jasan odraz. Slično tome, sve dok se um ne učini čistim, jednousmjerenim i
mirnim, ne može se dobiti uvid u vlastito pravo Jastvo.
Sloboda, Mir i Blaženstvo su tri ideala za kojima teži čovječanstvo u ovom svijetu. Svuda je
grozničav lov za njima, ali samo nekolicina zna kako da ih ostvari u pravom smislu. Ogromna
većina bića odabere krivi put i dovede se do ropstva umjesto slobode i do jada umjesto
blaženstva. Uživanje osjetilnih zadovoljstava i Mir su kao antipodi. Jedno poništava drugo, um ne
može nikada steći čistoću i smirenost kroz navezanost na osjetila i njihove objekte.
Ali svijet je lud za osjetilnim zadovoljstvima. Niti jedan dan ne prođe, a da se nove stvari ne
otkriju ili izume za veličanje našeg nepokornog uma i osjetila. U ludom traženju sreće i mira,
devedeset i devet posto ljudi propada idući krivim putem. Mnogi nadajući se protiv svake nade i
bez najmanjeg pojma višeg božanskog života postaju pravi robovi svog uma i osjetila. Kontrola
uma je nemoguća bez kontrole osjetila. Ta dva procesa moraju slijediti jedan drugog u svrhu
ostvarenja željenog savršenstva.
Nema užitaka bez koncentracije uma. To dvoje ide zajedno. Um se lako koncentrira na
stvar koju netko želi, voli i privržen joj je. Ta vrsta koncentracije nazvana automatska
koncentracija je visoko razvijena u svim živim bićima, od ljudi do kukaca i nižih oblika života.
Mala usporedba će dokazati istinitost tog razmatranja. Kada volimo određenu osobu ili stvar ili
smo privrženi nekom objektu, naš um živi konstantno u tom objektu i koncentrira se automatski
na taj objekt. Kada smo u stanju uživanja bilo kojeg od naših osjetila, naš se um automatski
koncentrira na dotično osjetilo i njegov objekt. To je suviše jasno da ne treba daljnje razrađivanje.
Također se i kod životinja i nižih kukaca događa taj fenomen. Kad dođe sezona parenja životinje
postaju lude od želje i njihovi umovi se potpuno apsorbiraju u seksualnim zadovoljstvima, te tako
oni zanemaruju glad, žeđ pa čak i smrtnu opasnost. Muški i ženski insekti se združuju sate i dane
zajedno bez imalo hrane i jako često propadaju u tom stanju. Automatska koncentracija uma
događa se također u raznim drugim djelima. Gdje god da je interes tu je i koncentracija uma.
Činjenica je da interes, sreća i uživanje idu s koncentracijom uma.
Sad, ono što je poželjno, je voljna koncentracija uma. Životinje i kukci nisu za nju
sposobni. Transformacija automatske koncentracije uma koja je u svim bićima instinktivna, bilo
višim ili nižim, u voljnu koncentraciju nije lagan zadatak. On zahtjeva herkulske napore. Ona se
mora razviti polako, ali sigurno, redovitom i sistematskom praksom kroz mjesece i godine. I
jedno ljudsko biće puno revnosti, strpljenja i iskrenosti svrhe može je ostvariti.
Ali zašto se moraju kontrolirati um i osjetila, a ne uživati ih potpuno? Bog nam je dao ta
osjetila i trebamo nastojati da ih do kraja iskoristimo. Gdje je neophodnost njihovog
kontroliranja? To je zapravo prirodno pitanje. Odgovor je: uživaj svoja osjetila i njihove objekte i
to čini jedino kao gospodar, a ne kao rob. Nemoj postati bespomoćni rob uma i osjetila. Neka to
dvoje djeluje po tvojoj komandi. Koliko muškaraca i žena mogu tako činiti? S druge strane, kako
bijedni postaju ljudi mučeni silovitim željama i emocijama kao što su ljubavna slast, požuda,
mržnja, ponos, ljubomora, tuga, itd.? Koliko ljudi može sabrati svoje umove kad se takve emocije
manifestiraju u žestokom obliku? Pod impulsom tih snažnih želja i emocija kakva se samo
nečasna djela svakodnevno čine? Kakvi su sve grijesi svakodnevno počinjeni u ime osvete i zbog
zadovoljenja svjetovnih želja i emocija? I zar se svakodnevno ne čini neprocjenjiva šteta svijetu i
čovječanstvu kroz mnogobrojne zle želje, misli i djela? To je zapravo mračna slika koja proizlazi
iz ludog i ropskog uživanja osjetila. Onda zar nije poželjno prakticirati kontrolu nad umom i
osjetilima? Nema drugog puta za postizanje istinite i vječne sreće. Probaj obuzdati svoj um i
držati ga slobodnim od želja i misli bar za nekoliko minuta. Tada ćeš vidjeti kako je nemiran i
koje sve bezbrojne zapjenjene želje i misli navaljuju u valovima unutar tebe. Tvoja će krajnja
bespomoćnost u tom pogledu također postati očita.
Uobičajeno je kod svjetovno-umnih ljudi i takozvanih vođa da pričaju mnogo gluposti i
pridaju si ulogu vođenja ljudi i nacija, ali oni žalosno zanemaruju kontrolu nad umom i osjetilima.
Kad su oni sami robovi uma i osjetila ne mogu nikada voditi druge pravim putem, jednostavno je
apsurdno to očekivati od njih. Njihovo ponašanje je kao kad bi prosjak pozvao stotine ljudi da im
da milostinju. To je zbog nedostatka pravog vodstva i istinskih vođa. Kad bi ljudi bili muškarci i
žene od karaktera i kad bi sve vođe bile osobe sa savršenim vladanjem nad umom i osjetilima ne
bi bilo toliko nevolja i progonstava u ovom svijetu.
Nema veće dobiti za čovjeka od kontrole nad svojim umom i osjetilima. To je najveće
blago za kojim se može težiti. Posjedovanje ogromnog bogatstva ne može usrećiti čovjeka, ako
on ostane samo lutka u rukama uma i osjetila. S druge strane, čovjek koji je u stanju provoditi
kontrolu nad svojim umom i osjetilima, ostaje miran i sretan, a da ne posjeduje ni jedan novčić.
Savršen čovjek sa savršenom kontrolom nad svojim umom i osjetilima može sve zaboraviti, može
se lišiti svih želja, misli ili emocija voljno u bilo koje vrijeme i učiniti svoj um slobodnim od svega.
Takav čovjek uživa vječni mir i blaženstvo, kreće se okolo neustrašivo sa snažnim umom i stječe
dugovječnost. Konstantnim javljanjem žestokih emocija čovjek postaje žrtva raznih mentalnih i
psihičkih bolesti. Kad se žestoka emocija pojavi u umu ona proizvodi kemijske promjene u tijelu,
donosi grč i ubija milijune krvnih tjelešaca. Kad se takve snažne emocije javljaju učestalo, čovjek
pati od različitih bolesti iza kojih slijedi preuranjeno starenje, pa čak i smrt.
Prava sloboda, mir, snaga i blaženstvo mogu se postići jedino kroz kontrolu uma. Kontrola
uma dakle osigurava dugovječni život. Ona povećava moć memorije i izoštrava intelekt. Ona je
tajna uspjeha u bilo kojoj sferi života i učenja. Gdje god je stvarna veličina, gdje god da je
nadnaravno isticanje intelekta, tu je u pozadini kontrola uma. Uživanje osjetilnih zadovoljstava ne
vodi stvarnoj sreći. Kad bi to bilo drugačije, životinje bi bile daleko superiornije ljudskim bićima.
Životinje i niža stvorenja znaju samo jesti, piti, rađati i spavati, one nemaju višeg cilja u životu i
nemaju odgovornosti. Ako se čovjek orijentira na taj način života, život osjetilnih zadovoljstava, onda nije bolji od jedne životinje. Istinski rečeno, bio bi i gori. Za razliku od ljudi, divlje životinje
rijetko obole, one uživaju dobro zdravlje s velikom izdržljivošću. Kako je takav čovjek uistinu
bespomoćan! Prema tome, za duhovan i materijalan rast i uspjeh i za uživanje stvarnog mira i
sreće, kontrola uma i osjetila nije samo poželjna već je i neophodna. Na kraju, um je jako suptilna
stvar, on nema vlastitog oblika i boje. On poprima oblik i boju objekta naših misli i želja. Mi smo
ono što su od nas učinile naše misli. Što mislimo, to i postajemo. Ako netko stalno misli na
osjetilna uživanja i druge zle stvari osuđen je na vječno prokletstvo. Suprotno, ako netko ispravno
djeluje, njeguje dobre, plemenite i podižuće misli i želje, on moralno raste i uživa stvarni mir i
blaženstvo. Činjenica je da svijet nije ništa drugo nego projekcija našeg vlastitog uma. Naše
blagostanje ili jad, naše zadovoljstvo ili boli, sve to ovisi o našem umu. Kroz prikladnu vježbu i
pažljivu kontrolu uma može se uživati samo nebo blaženstva baš u ovom životu i baš u ovom
svijetu. Zamisli čovjeka sa jakom glavoboljom ili grčevima u trbuhu. U stanju budnosti bol je
neizdržljiva i čovjek je nemiran i čak glasno jauče. Ako ode spavati sa ili bez pomoći nekog lijeka,
on zaboravlja bol, iako ona ustraje. Što je s njegovim tijelom i bolom za vrijeme spavanja? Zašto
on to ne osjeća dok spava? To je zbog toga što on u snu odvaja um od tijela i njegovog bolnog
dijela. U snu um automatski uranja u Jastvo koje se nalazi u duhovnom srčanom centru (na
desnoj strani grudi) i to je odgovor zašto on ne osjeća tijelo za vrijeme sna. U stanju budnosti um
boravi i djeluje u moždanom centru i povezan je s tijelom i osjetilima. Čak i u stanju budnosti,
ako netko zna kako da kontrolira um i kako da ga odvoji od fizičkog tijela i osjetila po volji, on
može uživati savršeni mir i blaženstvo. Napadi oštre boli, duboke tuge, velikih gubitaka i bilo koja
druga vrsta teške nesreće ne mogu omesti ili uznemiriti takvog čovjeka. Tako kontrola nad umom
i osjetilima pomaže čovjeku da ostvari neizmjernu dobrobit u životu. Nije moguće bilo kakvo
uspoređivanje između vječnog blaženstva koje proizlazi iz kontrole uma i prolaznih čulnih
zadovoljstava izvučenih iz osjetilnih uživanja.
Da bi se uživao stvarni mir i blaženstvo mora se kontrolirati um, mora se provoditi
kontrola nad svim osjetilima, a da bi se kontrolirala osjetila, treba se striktno držati zakona
moralnog ponašanja, celibata i brižljivo paziti na hranu, piće, mjesto boravka i društvo. Asane
(položaji) i Pranayame pomažu također u voljnoj koncentraciji. Kako se meditacija i koncentracija
trebaju prakticirati i kako Mantre i simboli pomažu koncentraciji potpuno je obrađeno u
sljedećim poglavljima.
ZAKON MORALNOG PONAŠANJA
Istinitost, neubijanje, nenasilje, ne-krađa, zadovoljstvo, čistoća, nesebičnost, velikodušnost,
samilost, služenje potrebitima, bespomoćnima i bolesnima, siromašnima, svojim starijima i svom
Učitelju, pokornost, kontrola govora, ljubav prema svim stvorenjima i držanje uma slobodnog od
okova požude, ljutnje, pohlepe, zaluđenosti, ponosa, mržnje itd., čine zakon moralnog ili etičkog
ponašanja. Činjenica je da je svaka želja, misao i djelo koje nekom samom donese dobro, a
također i drugima, moral. Cilj i kraj etike ili moralnosti je da učine čovjeka čistim, svetim,
miroljubivim i sretnim. Moralni zakon je sam temelj na kojem počiva ogromna struktura religije,
vlasti i civilizacije. Nepošten, zao i nemoralan čovjek ne može postići napredak u religiji. Sve
religije, velike i male, propovijedaju istu doktrinu čistoće, svetosti i čednosti. Svi veliki ljudi svih
religija, svih vremena i klima, živjeli su čist i savršen život i propovijedali su isto evanđelje istine,
nenasilja i služenja. Sve vladavine imaju jedan te isti cilj, da učine svoje podređene dobrima,
čistima, miroljubivima, uspješnima i sretnima. Cilj same civilizacije je također isti – da učini
čovjeka blagim, ljubaznim, punim ljubavi, čednim, čistim, uspješnim, miroljubivim i sretnim.
Tako u etici leži ključ ljudskog napretka i svjetskog mira i sreće.
Kad bi svi ljudi bili dobri, ljubazni i milostivi, kad bi svatko znao kako da poštuje i cijeni
bogatstvo, vlasništvo, ženu i kćeri drugoga i kad bi svatko bio istinit, čedan i nesebičan, gdje bi
bila neophodnost vlada kraljeva, predsjednika, diktatora ili ministara? Kad bi svi muškarci i žene
bili moralno jaki i savršeni, gdje bi još trebalo sudnica, sudaca, činovnika, pravnika, policije i
zatvora? Kad bi sve nacije bile dobre i obzirne i kad bi njihovi vladari bili muškarci i žene od
karaktera, gdje bi bila potreba za vojnicima, bombarderima, borcima, atomskim i H-bombama?
Gdje se takozvane civilizirane nacije i civilizirani ljudi zaista nalaze? Sa svim hvalisanjem njihovih
civilizacija, materijalnim napretkom, velikim otkrićima i izumima, postavlja se pitanje da li su oni
zaista napredovali u moralnom rastu? Kako vidimo, nacije današnjice nisu učinile pravi napredak.
One su jedino izumile instrumente za svoje vlastito uništenje. To je upravo kao kad se malo dijete
igra oštrim sječivom. Ljudi današnjice su ekstremno sebični i senzualni, svi njihovi izumi imaju
svrhu veličanja njihovih tjelesnih osjetila, oni su zaboravili cilj i kraj života. Oni teturaju za mirom
i srećom u osjetilnim zadovoljstvima umjesto da ih nađu u samo-kontroli.
I prirodno, religija je degenerirala. Mnogi religiozni vođe i svećenici su postali čisti
propagandisti. Oni žude za imenom i slavom, žele povećati broj svojih sljedbenika bez i najmanje
brige o njihovom moralnom rastu. Pribjegavaju svim vrstama sramnih djela, te postaju sebični i
neosjetljivi. Ti svećenici i vođe zavode svoje sljedbenike i čine od njih fanatike. Vrana voli svoje
mlade i dragovoljno riskira vlastiti život da ih spasi kada su u opasnosti, ali ista ta vrana bez
milosti trga u komade mlade drugih ptica, ma kako lijepi bili. Tako fanatični svećenici i njihovi
sljedbenici nemaju ni najmanje simpatije i tolerancije za sljedbenike drugih sekti, ma kako oni bili
dobri i plemeniti. Oni su zaboravili stvarni cilj i objekt religije, zanemarili su poruku njihovih
osnivača. To je samo zbog nedovoljnog moralnog rasta ljudi i nedostatka moralnosti u njihovom
vladanju. Iz istog razloga je proliveno toliko krvi u ime Boga i religije, ali kad bi se sve različite
religijske sekte okrenule ka moralnosti i kad bi se njihovi svećenici i sljedbenici moralno usavršili,
cijeli svijet pretvorio bi se u pravo nebo. Ali jao! Iako različite religije imaju isti cilj i ideal, te isto
poslanje koje imaju ispuniti, sve su veoma jadno promašile jedan vodeći princip života –
neophodnost striktnog slijeđenja zakona o moralnom vladanju za ljudsko blagostanje, mir i
napredak.