pregleda

IRENA VRKLJAN- MARINA ILI O BIOGRAFIJI


Cena:
900 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: PostNet (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Beograd-Čukarica,
Beograd-Čukarica
Prodavac

Stefan9193 (1634)

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 2847

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
Autor: Domaći
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski

Odlicno ocuvana ima potpis
C2

Drugi (1986.) autoričin roman iz niza njezine autobiografske proze (prvi je `Svila, škare` 1982. na njemačkom, hrvatsko izdanje iz 1984.). U tim autobiografskim romanima oko ispovjednog subjekta javlja se nekoliko stalnih likova: majka, otac, sestre, prvi muž, prijatelji umjetnici, jednako tako u njima variraju slični motivi, prostori i atmosfere.
Autorica kroz ovaj roman progovara o svom životu, strahu od oca i njegovog zlostavljanja. Govori i o svojoj majci koja je čitav svoj život podredila svom mužu, njenom ocu. Atmosfera življenja tog doba je siva, gruba i bez neke nade da bi se stvari mogle promijeniti. Ne postoji nada za bolji život. Autorica u roman uvodi još dva lika: rusku pjesnikinju Marinu Cvetajevu te glumicu Doru Novak. Oba ova lika imaju tragičnu sudbinu, a njihov život se kroz djelo može uspoređivati s autoričinim. Marina živi s mužem i djecom u bijedi. Muž joj odlazi, a ona ostaje sama s djetetom te napokon, nakon mnogih godina boli i siromaštva skončava svoj život 31. kolovoza 1941. godine. Sin joj nakon toga odlazi u rat i tamo pogiba. Dora je također lik koji doživljava tragičnu sudbinu. U svojoj bezvoljnosti i depresiji gubi razum te završava u jednoj zagrebačkoj bolnici. Glavna tema romana je otuđenost čovjeka u svijetu te se opisuju tragične sudbine otuđenih ljudi. Autorica se bavi i temom smrti te govori kako smrt nije kraj u što zapravo ni sama nije uvjerena. Ona pokušava samu sebe uvjeriti u tu činjenicu kako bi je sjećanje na mrtve manje boljelo. Pouka koju možemo izvući iz njenih razmišljanja o smrti je ta da nam smrt može uzeti voljene osobe, ali vrijeme provedeno s njima zauvijek nam ostaje i to je nešto što nam nitko ne može uzeti. Čovjek treba imati dovoljno hrabrosti da u sivilu života sam pronađe svoju sreću i bori se za nju. Nitko drugi to neće učiniti umjesto nas, a vrijeme nepovratno odlazi i nikog ne čeka.

Saljem posle uplate na račun broj
205-9001030764284-23 NLB komercijalna banka
Na ime: Katarina Bajić, Beograd

Kontarktirati me po uplati na kupindu.
Uplatiti cenu knjige plus tiskovina
Licno preuzimanje je ISKLJUČIVO na adresi sa kupinda (Cukarica stari Cerak u blizini velikog parka Bele vode-Belo vrelo ili Lav auta)- adresu dobijate po kupovini predmeta.



Predmet: 82563697
Odlicno ocuvana ima potpis
C2

Drugi (1986.) autoričin roman iz niza njezine autobiografske proze (prvi je `Svila, škare` 1982. na njemačkom, hrvatsko izdanje iz 1984.). U tim autobiografskim romanima oko ispovjednog subjekta javlja se nekoliko stalnih likova: majka, otac, sestre, prvi muž, prijatelji umjetnici, jednako tako u njima variraju slični motivi, prostori i atmosfere.
Autorica kroz ovaj roman progovara o svom životu, strahu od oca i njegovog zlostavljanja. Govori i o svojoj majci koja je čitav svoj život podredila svom mužu, njenom ocu. Atmosfera življenja tog doba je siva, gruba i bez neke nade da bi se stvari mogle promijeniti. Ne postoji nada za bolji život. Autorica u roman uvodi još dva lika: rusku pjesnikinju Marinu Cvetajevu te glumicu Doru Novak. Oba ova lika imaju tragičnu sudbinu, a njihov život se kroz djelo može uspoređivati s autoričinim. Marina živi s mužem i djecom u bijedi. Muž joj odlazi, a ona ostaje sama s djetetom te napokon, nakon mnogih godina boli i siromaštva skončava svoj život 31. kolovoza 1941. godine. Sin joj nakon toga odlazi u rat i tamo pogiba. Dora je također lik koji doživljava tragičnu sudbinu. U svojoj bezvoljnosti i depresiji gubi razum te završava u jednoj zagrebačkoj bolnici. Glavna tema romana je otuđenost čovjeka u svijetu te se opisuju tragične sudbine otuđenih ljudi. Autorica se bavi i temom smrti te govori kako smrt nije kraj u što zapravo ni sama nije uvjerena. Ona pokušava samu sebe uvjeriti u tu činjenicu kako bi je sjećanje na mrtve manje boljelo. Pouka koju možemo izvući iz njenih razmišljanja o smrti je ta da nam smrt može uzeti voljene osobe, ali vrijeme provedeno s njima zauvijek nam ostaje i to je nešto što nam nitko ne može uzeti. Čovjek treba imati dovoljno hrabrosti da u sivilu života sam pronađe svoju sreću i bori se za nju. Nitko drugi to neće učiniti umjesto nas, a vrijeme nepovratno odlazi i nikog ne čeka.
82563697 IRENA VRKLJAN- MARINA ILI O BIOGRAFIJI

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.