| Cena: | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Pouzećem Lično | 
| Grad: | Pančevo, Pančevo | 
                                                                                        Godina izdanja: Ostalo
                                                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Autor: Domaći
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                
                        Nova knjiga sa posvetom autora 
 
O zelenom kamionu i drugom - Petar Miloradović 
 
Izdavač: Kulturni centar Novog Sada 
Godina izdanja: 2014 
Broj strana: 113 
Format: 19 cm 
Povez: Broširani 
 
U poeziji Petra Miloradovića jezik je u službi oka. Kao okular fotografskog aparata, podređen je fenomenu kojem prisustvuje a koji nastoji da zabeleži. Po toj mimetičnosti i ekfrazi, Miloradović je srodan pesnicima kao što su Nenad Milošević, Dejan Ilić, Oto Horvat, pa i Vladimir Stojnić (iz knjige Fotoalbum). Njegove pesme oštre oči. Njegov jezik se ne bavi sobom. U tome se kriju i vrline i mane Miloradovićevog postupka. 
Ova poezija je u izrazu prevashodno inspirisana prozom, to je proza prelomljena u stihove. Iako se u nekim pesmama iz knjige O zelenom kamionu i drugom otvoreno aludira na Keruaka, Bukovskog ili Ginzberga, prisustvo Bruna Šulca, zapaženo od prvih radova ovog pesnika, suštinsko je za njegovu intonaciju, ritam, izbor i tretman fenomena. Naklonjenost mikrodetalju, fetišizacija sećanja, traženje „epifanija“ u „malom“: u robnim imenima predmeta (magirus deutz, crvena zastava, vitex 771 g), nostalgičnost, inventar koji se iznosi ponešto setnim tonom – sve je to oduvek odlikovalo Miloradovićeve knjige. Ton se iz knjige u knjigu održavao neizmenjenim. Menjao se samo tematski okvir. U Zelenom kamionu, kao različito od dosadašnjeg postupka korišćenog u poslednjim knjigama (Kolonija, Poslednja večera), uočljivo je nastojanje da se reminiscentni ton približi sadašnjem trenutku do tačke dnevničke simultanosti. Takođe, i tendencija da se, ponajviše upotrebom lajtmotiva prevoznog sredstva, kamiona, veza među tekstovima učini čvršćom, a cela knjiga kohezivnijom.