Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1960
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Polovna knjiga, korice blago pohabane, unutrašnjost odlično očuvana.
Izdavač: Nolit - Beograd,
1960. god.
Tvrd povez, 19,5 cm.
618 str.
“Žena u belom” je priča o misterioznoj ženi u belom, koja se pojavljuje u različitim oblicima i na različitim mestima, ostavljajući za sobom tragove jedne mračne tajne. Glavni junak, mladi advokat Volter Hartrajt, upliće se u zamršenu mrežu događaja i mora da reši niz zagonetki kako bi došao do istine. Roman je isprepleten elementima romantike, psihološke drame i gotičke atmosfere, stvarajući jedinstven osećaj napetosti i nelagodnosti. Roman je objavljen 1860. godine i od tada ne prestaje da fascinira čitaoce širom sveta.
Romanopisac Vilki Kolins živeo je u senci Čarlsa Dikensa, svog prijatelja i kolege, sve dok u novembru 1859. godine nije počeo da izlazi serijal „Žena u belom“. Ovaj roman, uzbudljiva mešavina intrige, ludila i zločina, nije bio senzacija samo zbog sadržaja, već i zbog načina na koji je publika reagovala.
Ljudi su se tiskali u redu ispred prostorija izdavača, iščekujući sledeći nastavak i kladeći se na to koja će se „tajna“ antagoniste otkriti. U međuvremenu su po romanu nazvani parfemi i igranke. Vilijem Gledston, u datom trenutku kancelar blagajne (kasnije će, kao što znamo, biti premijer u četiri mandata), otkazao je posetu pozorištu kako bi mogao da isprati najnovija dešavanja.
Pošto je u nedeljnim nastavcima izlazila duže od deset meseci, „Žena u belom“ je konačno objavljena u formi trotomne zbirke 1860. godine. Kolins je upozorio kritičare koji će pisati recenzije da ne otkrivaju njen zaplet:
„Ukoliko (kritičar) na bilo koji način oda o čemu se radi, da li time čini uslugu čitaocu, uništivši, unapred, dva glavna sastojka čari svih priča - interesovanje koje nosi znatiželja i uzbuđenje koje nosi iznenađenje?“
Danas kada smo navikli na nastojanje studija i stvaralaca da po svaku cenu onemoguće da publika i mediji saznaju detalje njihovog rada, teško je na pravi način vrednovati koliko je neobičan zapravo bio Kolinsov zahtev - kako se o romanu kog krase stalni preokreti moglo pisati bez odavanja tajni njegove sadržine?
Na iznenađenje svih, kritičari su ispoštovali zahtev. U nedeljniku Examiner namučili su se da ne otkriju ništa, ali su priznali da „bi odavanje zapleta... ugrozilo interesovanje čitalaca... koji sa njime još uvek nisu upoznati.“ Kritičar novina Saturday Review istakao je da bi odavanje sadržaja bilo „nekorektno prema priči“ iako mu se roman nije dopao. Napravljen je kompromis:
„[Nadamo se] da nikome neće smetati povremeni nagoveštaj, mračna aluzija... na misteriju svih misterija, na zaplet ’Žene u belom’.“
Premda se ne radi bukvalno o onome što bismo danas nazvali „kritikom bez spojlera“, ovo je bila sasvim nova vrsta izazova za viktorijanske kritičare i njihove čitaoce.