pregleda

MI ŽE SENTANDREJCI -Petar Milošević


Cena:
100 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: PostNet (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Beograd-Čukarica,
Beograd-Čukarica
Prodavac Nije trgovac

Stefan9193 (2237)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 4077

Moj Dućan Moj Dućan

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
Autor: Domaći
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski

Lepo ocuvana
Ima malo podvlacenja I belezenja
G8
SENTANDREJSKA RAZGLEDNICA
Granice srpskog romana, očito se ne poklapaju sa državnim međama. One umnogome prate i tragove
puteva srpske dijaspore. Iz jedne od najstarijih, one u Mađarskoj, poslednjih godina nam stižu romani
budimpeštanskog pesnika, esejiste i pripovedača Petra Miloševića (1952).
Nakon izuzetnog uspeha romana Tinja Kalaz (2013), priče o pojavi Koštane Borisava Stankovića među
Srbima u Mađarskoj, te hipi ljubavne priče, naknadno iščitane u perspektivi postkomunističkih vremena,
iz romana London, Pomaz (1994,2014), pred nama je ponovo i Miloševićev drugi roman Mi že
Sentandrejci objavljen 1997.godine.
Radnja ove knjige, }porodičnog rikvercromana}, traje unazad od (tada buduće) 2014.godine, vremena
kada poslednji sentandrejski Srbin stiže na nebo, pa do dvadesetih godina 20. veka, i predstavlja sažetu
noviju istoriju Srba iz Ma|arske viđenu kroz optiku jednog individualnog životnog puta.
Glavni junak, upravo taj }poslednji Srbin}, tj Srpkinja, Glavata Nata, starateljka sentandrejskog Muzeja
ikona, u usporenom ritmu svog života i života svoje porodice, dotiče se svih ključnih momenata vezanih
za ovovekovno trajanje te srpske dijaspore – velike seobu nazad, u Srbuju, dvadesetih godina, progona
srpske manjine iz 1948., trajanja tamošnjeg Južnoslovenskog saveza, čiji se rastur poklapa sa raspadom
bivše Jugoslavije, te postepenog i definitivnog fizičkog nestanka sentandrejskih Srba.
Pozicija pripadnika tog naroda, onih koji sada žive sa dva jezika, dva imena i dvostrukim mislima, u
}tuđini} koja im predstavlja domovinu više od trista godina, po mnogočemu je određena njihovom

posebnom običajnošću. Iza njihovog jezika, etnografski reprodukovanog u romanu, a koji za ovdašnjeg
čitaoca predstavlja nekakav }arheološki} dijalekat, krije se i komičnost jednog odsanjanog nacionalnog
sna. Samo mesto dešavanja, Sentandreja, vekovima se zatvarajući poput školjke, svoje istinsko
postojanje, tako, otkriva isključivo u prošlosti.
Oni koji pevaju lokalnu hinmu iz naslova knjige (}Mi že Sentandrejci, slavni celog sveta}), jesu oni kojih
više nema, oni koji su poslednje dane živeli sa maglovitim sećanjima na stari zavičaj kao na obećanu
zemlju. Za njih, kao uostalom i za sve Srbe, varoš Sentandreja se neprimetno pretvorila u razglednicu.
Njihova sudbina, ovako viđena, postaje za sve nas metafora koja opominje.
Nenad Šaponja

Saljem posle uplate na račun
Uplatiti cenu knjige plus tiskovina
Licno preuzimanje je ISKLJUČIVO na adresi sa kupinda (Cukarica stari Cerak u blizini velikog parka Bele vode-Belo vrelo ili Lav auta)- adresu dobijate po kupovini predmeta.



Predmet: 81794073
Lepo ocuvana
Ima malo podvlacenja I belezenja
G8
SENTANDREJSKA RAZGLEDNICA
Granice srpskog romana, očito se ne poklapaju sa državnim međama. One umnogome prate i tragove
puteva srpske dijaspore. Iz jedne od najstarijih, one u Mađarskoj, poslednjih godina nam stižu romani
budimpeštanskog pesnika, esejiste i pripovedača Petra Miloševića (1952).
Nakon izuzetnog uspeha romana Tinja Kalaz (2013), priče o pojavi Koštane Borisava Stankovića među
Srbima u Mađarskoj, te hipi ljubavne priče, naknadno iščitane u perspektivi postkomunističkih vremena,
iz romana London, Pomaz (1994,2014), pred nama je ponovo i Miloševićev drugi roman Mi že
Sentandrejci objavljen 1997.godine.
Radnja ove knjige, }porodičnog rikvercromana}, traje unazad od (tada buduće) 2014.godine, vremena
kada poslednji sentandrejski Srbin stiže na nebo, pa do dvadesetih godina 20. veka, i predstavlja sažetu
noviju istoriju Srba iz Ma|arske viđenu kroz optiku jednog individualnog životnog puta.
Glavni junak, upravo taj }poslednji Srbin}, tj Srpkinja, Glavata Nata, starateljka sentandrejskog Muzeja
ikona, u usporenom ritmu svog života i života svoje porodice, dotiče se svih ključnih momenata vezanih
za ovovekovno trajanje te srpske dijaspore – velike seobu nazad, u Srbuju, dvadesetih godina, progona
srpske manjine iz 1948., trajanja tamošnjeg Južnoslovenskog saveza, čiji se rastur poklapa sa raspadom
bivše Jugoslavije, te postepenog i definitivnog fizičkog nestanka sentandrejskih Srba.
Pozicija pripadnika tog naroda, onih koji sada žive sa dva jezika, dva imena i dvostrukim mislima, u
}tuđini} koja im predstavlja domovinu više od trista godina, po mnogočemu je određena njihovom

posebnom običajnošću. Iza njihovog jezika, etnografski reprodukovanog u romanu, a koji za ovdašnjeg
čitaoca predstavlja nekakav }arheološki} dijalekat, krije se i komičnost jednog odsanjanog nacionalnog
sna. Samo mesto dešavanja, Sentandreja, vekovima se zatvarajući poput školjke, svoje istinsko
postojanje, tako, otkriva isključivo u prošlosti.
Oni koji pevaju lokalnu hinmu iz naslova knjige (}Mi že Sentandrejci, slavni celog sveta}), jesu oni kojih
više nema, oni koji su poslednje dane živeli sa maglovitim sećanjima na stari zavičaj kao na obećanu
zemlju. Za njih, kao uostalom i za sve Srbe, varoš Sentandreja se neprimetno pretvorila u razglednicu.
Njihova sudbina, ovako viđena, postaje za sve nas metafora koja opominje.
Nenad Šaponja
81794073 MI ŽE SENTANDREJCI -Petar Milošević

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.