Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Odlicna
19
1964. Ovih užasnih 8 mjeseci bili su znatno gori od 5 godina provedenih u francuskim zatvorima. Doista, tijekom tog vremena su ga neki njegovi sunarodnjaci više puta mučili na stravičan način. Vrijedi podsjetiti čitatelja da je tijekom Alžirske revolucije (1954.–1962.) međunarodna zajednica oštro osudila Francusku zbog mučenja Alžiraca. Jao, čak i nakon što je Alžir postao neovisan, neki sami Alžirci, s predsjednikom Benbellom na čelu, ovjekovječili su ovu barbarsku praksu protiv njegovih zatvorskih drugova. Zapravo, alarmantno je mučno da, iako su Benbella i Ahmed bili među mnogim zatvorenicima u istom francuskom zatvoru u kasnim 1950-ima, postajući po zadanim postavkama “braća po oružju”, Benbella je kasnije postao predsjednik, pogubio neke od svojih drugova i želio učiniti isto i sa Ahmedom. Potonji je imao dovoljno sreće da je tadašnji ministar obrane Houari Boumediene intervenirao kako bi ga poštedio. Koji je onda bio “zločin” Ahmeda Taleb-Ibrahimija? Jednostavno se nije slagao s Benbellinom politikom i smjerom, te je odbio raditi s njim.

U veljači 1965. Ahmed je ponovno iznajmljen oslabljen mučnom epizodom koju je izdržao. Otputovao je u Švicarsku kako bi se emocionalno i fizički izliječio s nekima od drugih zatvorenika koji su bili sretni što su preživjeli pod Benbellinim gnusnim mučenjem. Po povratku je nastavio s radom u bolnici i naporno se trudio uživati ​​i nadoknaditi propuštene trenutke s obitelji. Nažalost, 3 mjeseca kasnije Cheikh Bachir je umro 20. svibnja 1965. A mjesec dana kasnije, 19. lipnja 1965. Benbella je svrgnut beskrvnim državnim udarom od strane ministra obrane Houarija Boumedienea koji će postati predsjednik Alžira.

Ministar pod Boumedieneom
Godine 1965. predsjednik Boumediene ponudio je Ahmedu mjesto ministra obrazovanja. Potonji je krenuo u kampanju reforme alžirske škole i njezina obrazovnog sustava. Godine 1970. Boumediene je rekonstruirao svoj kabinet i imenovao Ahmeda za ministra informiranja i kulture do travnja 1977. Do tog datuma, predsjednik je odlučio da mu Ahmed bude još bliži i stvorio poziciju “ministra savjetnika predsjednika”. Tijekom godina bilo je jasno da je Ahmed zaslužio povjerenje predsjednika....