Jezik: Ostalo
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Strani

Nečitano, praktično novo. Nema posvete.

MOZART Sociologija jednog genija - Norbert Elias

Izdavač: JESENSKI I TURK
Godina izdanja: 134
Broj strana: 134
Format: 13x20
Povez: Meki



I što na koncu reći, a da već nije rečeno o Mozartu? Elias je ovom knjigom ponovno obnovio bolne teme o odnosu društva i umjetnika. Tragična sudbina W. A. Mozarta, u onoj mjeri u kojoj je bila uzrokovana širim društvenim okolnostima, očigledno se nije mogla izbjeći - `pomoć društva` je zapravo strukturno bila unaprijed onemogućena jer šansa za njenu primjenu nije ni postojala. `Dvorsko društvo` zanimalo se jedino samim sobom, ono nije prepoznavalo druge dimenzije života, sudbine i socijalne položaje, nego je uzimalo u obzir samo one dimenzije koje su upotpunjavale sliku vlastite pojavnosti tog istog dvorskog društva. Mozart, sa svoje strane, kao izvanredna osoba svog vremena, nije se nikako uklapao u postojeće kanone života, napose dvorskog. On je predstavljao, kako ističe i Elias, čudnu pojavu, neprilagođenu vremenu svog života i društvenog okruženja. Na taj način, izostanak korespondencije i nadopunjavajućeg odnosa između društva i Mozarta kao umjetnika, genija, gotovo je (nažalost!) samorazumljiva. Mozart jednostavno nije `imao šansu` da mu se pomogne (da mu se barem nađe siguran izvor prihoda !), da ga se razumije te da ga se upravo zbog toga kakav je bio i što je predstavljao tretira različito od drugih slugu dvorskog miljea. Zanimljivo je pri tome da - kao glazbenik - Mozart uglavnom slijedi uobičajene kanone `klasičnog stila`, dakle, ne iskače stilski, izvedbeno ili na neki drugi način (izuzev u nekim svojim operama) od očekivanoga, pa stoga niti takav eventualni `oporbeni položaj` u tadašnjem dvorskom društvu ne bi bilo moguće uzeti kao isključivi razlog neprihvaćanja, nerazumijevanja ili odbacivanja. No njegova glazbena originalnost jest u nijansama kojima nadilazi taj klastični stil koji njeguje, poštuje i usavršava. Tragični element koji aposteriorno prepoznajemo u Mozartovom životu vidljiv je povremeno i u njegovim skladbama, najčešće u strukturi djela, izboru tonaliteta ili u kombinaciji različitih izražajnih glazbenih elemenata (npr. Velika misa u c-molu, nikada dovršena, zamišljena kao vjenčani poklon Constanci, gotovo svi drugi stavci klavirskih koncerata koji gotovo svi odišu tugom, sjetom ili tragičnim). No, pokušaj utvrđivanja sistematske korespondencije između `sretnih trenutaka života` i (veselog) karaktera glazbene produkcije umjetnika i, nasuprot tome, `teških trenutaka` i `teške glazbene produkcije`, bio bi vrlo težak, pa vjerojatno i nemoguć....

..