Cena: |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
U dobrom stanju, nekorišćena
Kineski ideogrami / Anri Mišo ; preveo Jovica Aćin
Jezik srpski
Godina 1997
Izdanje [1. izd.]
Vršac : Književna opština Vršac, 1997 (Beograd : Žig)
Fizički opis 39 str. : ilustr. ; 19 cm
Drugi autori - osoba Aćin, Jovica
Biblioteka Nesanica
Prevod dela: Idéogrammes en Chine / Henri Michaux.
Predmetne odrednice
Kinesko pismo
Kaligrafija – Kina
Anri Mišo rođen je u Namuru (Belgija) na samom kraju XIX vijeka, 1899. godine. Umro je poslije dugog i vrlo plodnog života ispunjenog svakovrsnim izazovima i avanturama 1984. godine u Parizu. Kod nas su objavljene Mišoove knjige `Moji posjedi”, `U zemlji magije” i `Kineski ideogrami”. \ `U toj svetlosti, svaka pisana stranica, svaka površina pokrivena pismenima, provrvela je i progrgoljila. . . nakrcana stvarima, životima, svime čega ima na svetu.` \ Anri Mišo
Anri Mišo (1899-1984) bio je umetnik koji se u svom bogatom stvaralačkom opusu bavio poezijom, umetničkom kritikom, pisanjem putopisa i slikanjem. Iako je počeo kao pisac, on je pristupio slikarstvu verujući da će kroz njega moći bolje da izrazi ono što nije mogao samo rečima. Mnoge njegove knjige sačinjene su istovremeno od slika i teksta, koji se međusobno dopunjuju – kaligrafski simboli izražavaju umetnikove emocije pojačavajući efekat reči isto koliko reči doprinose snazi slikovnog doživljaja. I u svojim književnim i u likovnim delima Mišo se bavio „unutrašnjim svetom” čovekovih snova i košmara. U jednom periodu svog stvaralaštva, on je čak koristio droge, posebno meskalin, kako bi dostigao stanje više osetljivosti koje bi uticalo na njegovu umetnost.
Mišoov stil pisanja teško je definisati: bio je vrlo maštovit i blizak idejama kruga nadrealista, ali za razliku od njihovih raskošnih fantazija, on je ponudio košmare čovečanstva. Mišo je pripadao grupi umetnika koji su se latili rušenja konvencija književnosti – metafore i ukrasi su retki, uobičajene su poeme u prozi, kratke priče se često rimuju, a posebno je interesantna „unutrašnja” ritmičnost njegovih dela. Zapravo, ne deluje kao da se uopšte obazirao na estetiku književnog oblika već su njegova dela zapisi vrlo ličnih misli i doživljaja. Mišoov svet je pun agresivnosti i gorčine, bavi se strahovima, nervozom i otuđenjem, kao i slabostima koje većina ljudi postiskuje. On na površinu isteruje demone koji žive u svima nama – a koji su potisnuti zbog konflikta između onoga što obitava u čoveku i onoga što on prikazuje društvu. Kako Jovan Hristić kaže – Mišo nam otkriva naličje našeg bića, ono što bismo najradije sakrili od drugih ali i od sebe samih. Mišoov pogled na čovečanstvo je mračan – kao i mnogi umetnici tog doba, on je ukazivao na nemogućnost individue da nađe smisao života. Ipak, naspram ove atmosfere nemoći, on postavlja nadrealne slike nastale iz neverovatne moći imaginacije, često prožete vrlo apsurdnim humorom.