Cena: |
Želi ovaj predmet: | 4 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Žarkovo, Beograd-Čukarica |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Meki povez, kao nova
R3
Veliki oci pustinje, izuzev malobrojnih, nisu pisali već samo poučavali. Oni su poučavali i svojim delima i svojim rečima. Njihovi slušaoci su žedno i revnosno primali njihove reči. „Reci mi reč da se spasem“, beše uobičajena molba mladih i starih podvižnika, koji su upućivali izabranim starcima. I oni su, ukoliko nisu imali nekakav poseban razlog za ćutanje – i govorili.
Njihove pouke su ostale žive u sećanju slušalaca, te su usmeno prenošene iz naraštaja u naraštaj. Sasvim je razumljivo što nije trebalo mnogo vremena da se zabeleže i u pisanom obliku. Mnoge ličnosti značajnih pustinjskih učitelja opisali su vešti spisatelji, koji su stvari poznavali iz ličnog opštenja sa njima, kao – Atanasije (Veliki), Paladije, Kasijan, Jovan Mosh. Oni su sačuvali i mnoštvo njihovih izreka. Naravno, svaki od njih je izrekama dodao i nešto od svog vlastitog stila.
Međutim, zbirke koje su sačuvale slične izreke u njihovom anonimnom obliku odlikuju se svojom objektivnošću i opširnošću. One ih iznose u njihovom prirodnom, jednostavnom, sažetom i svežem obliku, nudeći jednu izvanrednu živu sliku života u pustinji u toku prvih vekova monaškog života. „Izreke Staraca“ su najznačanija od svih zbirki.