pregleda

Alhemija reči - Adolf Mušg


Cena:
3.000 din
Stanje: Nekorišćen
Garancija: 7
Isporuka: Pošta
Post Express
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Grad: Vranje,
Vranje
Prodavac

stefika123 (144)

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 381

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Nova knjiga, necitana, nema posvete.

Alhemija reči - Adolf Mušg

Izdavač: Karpos
Godina izdanja: 2019
Broj strana: 326
Format: 21 cm
Povez: Broširani

Ovu zbirku eseja i govora proslavljenog švajcarskog pisca i univerzitetskog profesora Adolfa Muschga otvara esej o Velázquezovoj slici „Tkalje“, u kom Muschg već demonstrira sav svoj raskošni talenat za analizu, za neobične uvide koji intelektualno razgaljuju, za lucidne analogije kojima u osnovi leži neumoljiva erudicija. Sav taj esejički dar prožima i ostale eseje, tematski sasvim različite, bilo da govore o obrazovanju („Šta znači obrazovanje“), evropskom identitetu i budućnosti Evrope, našem odnosu prema životinjama („Kako životinja vidi životinje“), izazovima modernog društva i njegove ekonomije, toleranciji, kulturnom pamćenju, digitalnoj revoluciji itd. Muschg ima i izoštreno političko čulo pa su, i imajući u vidu kulturnu klimu zapadne Evrope, njegovi stavovi neobično smeli (naročito kada kritikuje želju nekih etničkih zajednica da monopolizuju status večnih žrtava i želju za privilegijama koje se iz toga priželjkuju, ali i postižu). Muschg je i izvrstan poznavalac nemačke klasične kulture, tako da njegovo upućivanje na Göthea, Humboldta ili Jacoba Burckhardta gotovo uvek podseti čitaoca na činjenicu da veliki autori iz prošlosti i dalje imaju da kažu nešto što je relevantno i za našu sadašnjost.
Adolf Muschg je rođen 1934. u Zollikonu, nadomak Züricha, i do penzionisanja je bio profesor nemačkog jezika i književnosti na Tehničkom univerzitetu u Zürichu (ETH), a u periodu od 2003. do 2006. i predsednik Akademije umetnosti u Berlinu. Napisao je veliki broj romana, među koje spadaju: „U zečjem letu“ („Im Sommer des Hasen“, 1965), „Svetlost i ključ“ („Das Licht und der Schhlüssel“, 1984), „Crveni vitez“ („Der rote Ritter“, 1993), „Suterova sreća“ („Sutters Glück“, 2004), kao i više zbirki pripovedaka, poput „Ljubavnih priča“ („Liebesgeschichten“, 1972) i „Kada je sreća“ („Wenn es ein Glück ist“, 2008). Napisao je i biografiju Gotfrida Kelera (1977), i objavio više zbirki eseja i predavanja („Was ist europäisch“, 2010; „Literatur als Therapie?“, 1981, itd.). Za svoj književni rad dobio je gotovo sve najvažnije nagrade koje se dodeljuju u zemljama nemačkog govornog područja (Hermann-Hesse-Preis, Georg-Büchner-Preis i Grimmelshausen-Preis). Spada među nauglednije žive švajcarske pisce i važi za jednog od najcenjenijih današnjih germanofonih intelektualaca.
„Mi smo danas zabrinuti svedoci zločina koji se čine u nameri da se iskorene zločini druge strane – jer su, razume se, istinski zločini uvek zločini druge strane. I ti zločini ne samo da naše vlastite opravdavaju, već apsolutno zabranjuju da se za njih koristi isti naziv. Za suspendovanje civilizovane semantike u vlastitu korist, za pravedno falsifikovanje vlastitog bilansa uvek postoje najnužniji razlozi. Ko je bio žrtva poput Jevreja, ko više nikada ne želi da bude žrtva, da nikada više sebe ne gleda kao žrtvu, jer je u slici žrtve bio primoran da sebe omalovažava, da sebe prezire, da sebe posmatra očima zlikovca koliko god to bilo mučno, u njegovu perspektivu se uvlači slepa mrlja. Kako bi takav bio inače u stanju da u traženoj odmazdi prepozna žrtvu na drugoj strani, tj. vlastitu refleksiju? Takav sebi zauvek daje za pravo, čak dužnost, da terorom naziva samo neprijateljske poteze, te da zahtev da neprijatelj ovako ili onako iščezne nazove ni manje ni više nego pravednim. Da, takvo nešto priliči Jevrejima koji su pokazali i kojima je pokazano da nisu tek neki običan narod. Šoa, civilizacijski krah, svoje preživele je u odnosu na sve što čine ili ne čine opremila stalnom opremom privilegovane pravde, koja se više ničim ne da poništiti. Nijednom narodu kao nemačkom ne priliči da ćuti o primeni takve pravde.“
Adolf Muschg, „Trpeti znači vređati“
SADRŽAJ
1. Tkalje – umesto uvoda
2. Kako životinja vidi životinju
3. O mostovima
4. Trpeti znači vređati
5. Evropa, rastrgnuto jagnje
6. Akademija se zahvaljuje
7. Akademija i simulacija
8. Alhemija reči
9. Evropski identitet i poljski veto
10. Povodom 80-og rođendana Hartmuta von Hentiga
11. Kulturna evolucija
12. Vodeća kultura – a čime se ona vodi?
13. Nositi boje – istaći zastavu?
14. O lepoj uzaludnosti
15. Šta znači obrazovanje?
16. Sloboda karikature – karikatura slobode
17. Da li postoji evropski identitet?
18. Videti što još niko video nije
19. Nulta tolerancija?
20. Održana reč
21. Izgubljena istorija
22. Smrt je kum
Napomene

Poštovani kupci, lično preuzimanje je moguće u Beogradu ili u Vranju, zavisno od toga koja knjiga je u pitanju. Ukoliko ste zainteresovani, javite mi se pre kupovine kako biste proverili gde se knjiga može preuzeti. Iz tog razloga sam na svim predmetima prodaje izbacio opciju ličnog preuzimanja da ne bi dolazilo do nesporazuma.

Kontakt je isključivo preko Kupinda, to je ujedno i najsigurnija varijanta za obe strane. Telefonski kontakt je samo u slučaju ličnog preuzimanja.

Predlažem da me pre kupovine predmeta kontaktirate da proverim status knjige. U malom broju slučajeva je moguće da knjiga nije na stanju, pošto prodajem i van Kupinda, pa se može desiti da knjiga više nije dostupna.

Plaćanje pouzećem je moguće, ali samo ukoliko ste pouzdan kupac (imate 100 pozitivnih ocena bez negativnih). Zbog nekoliko vraćanja pošiljaka i neplaniranih troškova, prinuđen sam da isključim ovu opciju, i da je dozvolim samo ukoliko me ranije kontaktirate.

Slanje knjiga se obavlja dva puta nedeljno (sreda i subota uglavnom). Nisam u mogućnosti da šaljem svakog dana. Ukoliko je nešto hitno pitajte me pre kupovine da li mogu da pošaljem nekog drugog dana.

Knjige šaljem poštom kao preporučenu tiskovinu, paket, post-expressom ili kurirskim službama po želji kupca. Najpovoljnija opcija je slanje poštom nakon uplate preporučenom tiskovinom.

Na sve kupljene knjige dajem garanciju kvaliteta (ukoliko nedostaje stranica, ima fabricke greske ili druge mane koja nije navedena u opisu).

Sve mane predmeta navedene su u opisu oglasa ukoliko ih uopste i ima.

Za sva pitanja stojim na raspolaganju.

Šaljem i u inostranstvo ali ne odgovaram ako se knjiga vrati iz bilo kog razloga sa carine. Samo knjige skuplje od 2000 dinara šaljem i samo knjige stampane do pre 40 godina. / I send abroad. (only books printed in last 40 years)

Predmet: 75313757
Nova knjiga, necitana, nema posvete.

Alhemija reči - Adolf Mušg

Izdavač: Karpos
Godina izdanja: 2019
Broj strana: 326
Format: 21 cm
Povez: Broširani

Ovu zbirku eseja i govora proslavljenog švajcarskog pisca i univerzitetskog profesora Adolfa Muschga otvara esej o Velázquezovoj slici „Tkalje“, u kom Muschg već demonstrira sav svoj raskošni talenat za analizu, za neobične uvide koji intelektualno razgaljuju, za lucidne analogije kojima u osnovi leži neumoljiva erudicija. Sav taj esejički dar prožima i ostale eseje, tematski sasvim različite, bilo da govore o obrazovanju („Šta znači obrazovanje“), evropskom identitetu i budućnosti Evrope, našem odnosu prema životinjama („Kako životinja vidi životinje“), izazovima modernog društva i njegove ekonomije, toleranciji, kulturnom pamćenju, digitalnoj revoluciji itd. Muschg ima i izoštreno političko čulo pa su, i imajući u vidu kulturnu klimu zapadne Evrope, njegovi stavovi neobično smeli (naročito kada kritikuje želju nekih etničkih zajednica da monopolizuju status večnih žrtava i želju za privilegijama koje se iz toga priželjkuju, ali i postižu). Muschg je i izvrstan poznavalac nemačke klasične kulture, tako da njegovo upućivanje na Göthea, Humboldta ili Jacoba Burckhardta gotovo uvek podseti čitaoca na činjenicu da veliki autori iz prošlosti i dalje imaju da kažu nešto što je relevantno i za našu sadašnjost.
Adolf Muschg je rođen 1934. u Zollikonu, nadomak Züricha, i do penzionisanja je bio profesor nemačkog jezika i književnosti na Tehničkom univerzitetu u Zürichu (ETH), a u periodu od 2003. do 2006. i predsednik Akademije umetnosti u Berlinu. Napisao je veliki broj romana, među koje spadaju: „U zečjem letu“ („Im Sommer des Hasen“, 1965), „Svetlost i ključ“ („Das Licht und der Schhlüssel“, 1984), „Crveni vitez“ („Der rote Ritter“, 1993), „Suterova sreća“ („Sutters Glück“, 2004), kao i više zbirki pripovedaka, poput „Ljubavnih priča“ („Liebesgeschichten“, 1972) i „Kada je sreća“ („Wenn es ein Glück ist“, 2008). Napisao je i biografiju Gotfrida Kelera (1977), i objavio više zbirki eseja i predavanja („Was ist europäisch“, 2010; „Literatur als Therapie?“, 1981, itd.). Za svoj književni rad dobio je gotovo sve najvažnije nagrade koje se dodeljuju u zemljama nemačkog govornog područja (Hermann-Hesse-Preis, Georg-Büchner-Preis i Grimmelshausen-Preis). Spada među nauglednije žive švajcarske pisce i važi za jednog od najcenjenijih današnjih germanofonih intelektualaca.
„Mi smo danas zabrinuti svedoci zločina koji se čine u nameri da se iskorene zločini druge strane – jer su, razume se, istinski zločini uvek zločini druge strane. I ti zločini ne samo da naše vlastite opravdavaju, već apsolutno zabranjuju da se za njih koristi isti naziv. Za suspendovanje civilizovane semantike u vlastitu korist, za pravedno falsifikovanje vlastitog bilansa uvek postoje najnužniji razlozi. Ko je bio žrtva poput Jevreja, ko više nikada ne želi da bude žrtva, da nikada više sebe ne gleda kao žrtvu, jer je u slici žrtve bio primoran da sebe omalovažava, da sebe prezire, da sebe posmatra očima zlikovca koliko god to bilo mučno, u njegovu perspektivu se uvlači slepa mrlja. Kako bi takav bio inače u stanju da u traženoj odmazdi prepozna žrtvu na drugoj strani, tj. vlastitu refleksiju? Takav sebi zauvek daje za pravo, čak dužnost, da terorom naziva samo neprijateljske poteze, te da zahtev da neprijatelj ovako ili onako iščezne nazove ni manje ni više nego pravednim. Da, takvo nešto priliči Jevrejima koji su pokazali i kojima je pokazano da nisu tek neki običan narod. Šoa, civilizacijski krah, svoje preživele je u odnosu na sve što čine ili ne čine opremila stalnom opremom privilegovane pravde, koja se više ničim ne da poništiti. Nijednom narodu kao nemačkom ne priliči da ćuti o primeni takve pravde.“
Adolf Muschg, „Trpeti znači vređati“
SADRŽAJ
1. Tkalje – umesto uvoda
2. Kako životinja vidi životinju
3. O mostovima
4. Trpeti znači vređati
5. Evropa, rastrgnuto jagnje
6. Akademija se zahvaljuje
7. Akademija i simulacija
8. Alhemija reči
9. Evropski identitet i poljski veto
10. Povodom 80-og rođendana Hartmuta von Hentiga
11. Kulturna evolucija
12. Vodeća kultura – a čime se ona vodi?
13. Nositi boje – istaći zastavu?
14. O lepoj uzaludnosti
15. Šta znači obrazovanje?
16. Sloboda karikature – karikatura slobode
17. Da li postoji evropski identitet?
18. Videti što još niko video nije
19. Nulta tolerancija?
20. Održana reč
21. Izgubljena istorija
22. Smrt je kum
Napomene
75313757 Alhemija reči - Adolf Mušg

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.