ISBN: Ostalo
Godina izdanja: -
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autori
Dragana Dardić ( potpis/posveta autorke)
Miodrag Živanović
i aktivisti Hesinškog parlamenta
Aktivisti Helsinškog parlamenta građana Banja Luka u povodu desete godišnjice mira u BiH pripremili su knjigu pod naslovom “Hvala Vam što ste me pitali kako mi je”.

“Svjesni činjenice da će se povodom desete godišnjice mira oglasiti domaći i strani političari, predstavnici različitih organizacija, u pripremi ove knjige odlučili smo da pružimo građanima i građankama priliku da govore. Pet stotina ljudi i žena širom BiH ispričalo nam je svoje utiske o proteklih deset godina, povjerilo svoja iskustva, neostvarena očekivanja u godinama mira, ali i podijelilo sretne trenutke koje su doživjeli. Pokazali su da i dalje imaju nadu, planove i želje za budućnost. U knjizi “HvalaVam što ste me pitali kako mi je” preniosimo više od 300 takvih ipovijsti –kaže Dragana Dardić jedna od promotora - Nažalost u vremenu kakvom mi živimo i na osnovu odgovora koje smo mi dobili, ljudi nemaju vremena za te male sitne radosti i za neki svoj ćeif - Dardićeva dalje kaže «Na pitanje s`kim i o čemu najašće razgovarate odgovor je bio – Kod nas ljudi najčešće razgovaraju o politici. Prosto svako iz svoje perspektive polazi, penzioneri najšeće razgovaraju o tome da li će biti kakvog povećanja penzija, poljoprivrednici razišljaju kakvo će vrijeme biti `oće moći posijati nešto ove godine, šta će posijati. Većina ovih priča i odgovora koje smo mi dobili odiše nekim pesimizmom. Nekim očajem. Ima jako tužnih priča ljudi koji su nekog izgubili u ratu, ljudi koji ne mogu više da se vrate tamo odakle su izbjegi...- Mi smo ipak knjigu počeli i završili uslovno rečeno ljubavnim pričama kazala je Dragana Dardić na kraju. Vehid Šehić Predsjednik Foruma građanaTuzle veli da mu je posebno zadovoljstvo promovisati ovu knjigu baš u Srebrenici i dodaje – Iz hiljadu razloga.
Grad koji je doživio sudbinu da ubije nadu u bolje sutra. Međutim kako vrijeme prolazi i grad koji možda stvara pretpostavke da će biti bolje. Pa ako mogu to i o tome razmišljati Srebrenčani ne vidim zašto i oni ostali u BiH ne bi mogli razmišljati o boljem - Većinu onog što je u Svijetu zapisano u knjigama i deklaracijama o ljudskim pravima mi u Bosni smo imali u jednoj riječi a to je komšiluk ili susjedstvo, mi smo to izgubili kaže Šehić – Kad nema komšiluka ja vam tvrdim da nema ni ljudskih prava. A ljudska se prvo ogledaju u onoj solidarnosti između nas, da pomognemoi jedni drugim u nevolji. Jer komšije su izgubile svoj lični identitet. Komšije su postali, stara baba Srpkinja, neki mi je Hrvat ili neki Bošnjak. Izgubili smo ime i prezime i to je ono najpogubnije što nam se moglo desiti. Prihvatili smo da budemo samo brojevi i procenti. Dok je to tako nama sreće neće biti. - U ovoj knjizi ima i onog što čovjeka ohrabruje. Mnogi su spremni na šalu na svoj i tuđ račun i u najvećoj nevolji. Kroz to se vidi da se uprkos svemu zadržao naš poznati bosanskohercegovački duh kaže na kraju Vehid Šehić...
zL0.4