Godina izdanja: 1990
ISBN: 86-299-0230-5
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

Autor: Ivšić Radovan
Kategorija: Književnost
Izdavač: Grafički zavod Hrvatske
Godina izdavanja: 1990
Mjesto izdavanja: Zagreb
Format: 14x20 cm
Broj stranica: 211
Uvez: meki
Radovan Ivšić (Zagreb, 22. lipnja 1921. - Pariz, 25. prosinca 2009.), hrvatski pjesnik, pisac, dramatik, esejist, prevoditelj i nadrealist svjetskoga glasa, koji je najveću slavu stekao dramom Kralj Gordogan te zbirkom pjesama Crno.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]
Rodio se kao sin Stjepana Ivšića, hrvatskog jezikoslovca, slavista, akcentologa i rektora Sveučilišta u Zagrebu (1940. - 1943.). Nakon što je završio klasičnu srednju školu u Zagrebu, diplomirao je humanizam i socijalne znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.

Kroz svoj otpor ustaškom i komunističkom totalitarizmu pokazao se je kao duhovno i moralno nepotkupljiv umjetnik. Njegova su djela bila zabranjivanja kako tijekom, tako i nakon drugoga svjetskog rata.

Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, Ante Pavelić osobno je naredio zapljenu Ivšićeve prve knjige Narcis. Njegova drama Kralj Gordogan je bila zabranjena Hrvatskoj pod fašističkom i komunističkom diktaturom sve do 1979. godine. Kritizirao je jeftinu politiku, komunizam i lažni nadrealizam. Bio je najveći kritičar Miroslava Krleže, koji je često nazivan najvećim hrvatskim piscem 20. stoljeća, smatrajući neoprostivima kako njegovo priklanjanje režimu, tako i njegovu nesklonost i nerazumijevanje koje je pokazivao prema modernoj umjetnosti.

Ivšić je proveo svoj život beskompromisno u duhu slobode. Te vrijednosti su ga približile nadrealističkom pokretu. 1954. godine seli u Pariz, gdje upoznaje Andréa Bretona, nakon čega ravnopravno sudjeluje u svim manifestacijama nadrealističkog pokreta, privatno i profesionalno surađujući s Bretonom, Perétom, Miroom, Benoitom i drugim nadrealistima.. Bio je u braku s francuskom pjesnikinjom Annie Le Brun.

Radovan Ivšić preveo je mnoga klasična i suvremena djela francuske književnosti na hrvatski jezik. Postao je jednom od najznačajnijih spona između hrvatske i francuske kulture. ravnopravno je sudjelovao u nadrealističkom pokretu, privatno i profesionalno surađujući s Perétom, Bretonom, Miróom, Benoîtom i drugim nadrealistima.

Odbio je sva priznanja.

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]
Daha, drama, 1941.
Narcis, poema, 1942.
Kralj Gordogan, drama, 1943.
Vane, igrokaz, 1943.
Sunčani grad, korska recitacija, 1944.
Kapetan Oliver, drama, 1944.
Vodnik pobjednik, drama, 1944.
Snjeguljica i medvjedići, dječja drama u stihu, 1948.
Tanke, zbirka pjesama, 1954.
Akvarij, drama, 1956.
Autour ou dedans, zbirka pjesama, 1974.
Crno, zbirka pjesama, 1974.
Bunar u kuli, poezija, 1974.
Aiaxaia ili Moći reći, drama, 1982.
U nepovrat, zbirka članaka i intervjua, 1990.
Teatar, sabrane drame, 1998.
Crno i crno, sabrane pjesme (1940.-2002.), 2003.
Poèmes, Gallimard, 2004.
Théâtre, Gallimard, 2005.
Cascades, Gallimard, 2006.

nadrealizam hrvatska savremena knjizevnost postmoderna
KC