Cena: |
Želi ovaj predmet: | 6 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
erotska djela
lepo ocuvano kao na slikama
ilustrovano
Opat on i ona ili učenica velečasnog oca jezuita Avinjonskog
The early part of his confinement is marked by indecent letters to Sophie (first published in 1793), and the obscene Erotica biblion and Ma conversion In Vincennes, he met the Marquis de Sade, who was also writing erotic works; however the two disliked each other intensely.[4] It was in these writings, however, that Mirabeau developed experience as an orator. He learned how to curb his natural eloquence and his dialectic became firm, commanding and moving. The prison in which he was held was the first platform to hear his voice.[5] Later during his confinement, he wrote Des Lettres de Cachet et des prisons d`état, published after his liberation (1782). It exhibits an accurate knowledge of French constitutional history, skillfully marshaled to demonstrate that the system of lettres de cachet was not only philosophically unjust but constitutionally illegal. It shows, though in a rather diffuse and declamatory form, wide historical knowledge, keen philosophical perception, and genuine eloquence, applied to a practical purpose, which was the great characteristic of Mirabeau, both as a political thinker and as a statesman.
Onore Gabrijel Rikveti, grof Miraboa (fr. Honoré Gabriel Riqueti, comte de Mirabeau, Honoré-Gabriel Riqueti de Mirabeau; 9. mart 1749—2. april 1791.) je bio francuski političar iz perioda Francuske revolucije, jedan od članova Nacionalne ustavotvorne skupštine.
Biografija
Onore Mirabo je došao iz plemićke porodice. Njegov otac bio je markiz. Mladi Onore nije voleo svoga oca jer ga je poslao u vojsku da služi kao običan vojnik. Uz saglasnost kralja, Mirabo je bačen u zatvor zbog neposlušnosti. Međutim, uspeo je da se domogne Holandije gde je pobegao zajedno sa svojom ljubavnicom. Nekoliko meseci kasnije je uhapšen i deportovan, zajedno sa ljubavnicom, u Francusku. Iz zatvora je pušten nakon intervencije svog oca. Vratio se u porodičnu kuću gde je pokušao da zasnuje brak. Postao je poznat po svojim govorima i kao veliki polemičar. Učestvuje u Skupštini staleža kao poslanik trećeg staleža. Mirabo je stupio u jakobinski klub, ali se nakon radikalizacije ideja jakobinaca povukao iz njega. Godine 1790. savetuje kralja Luja da pobegne iz Francuske.
Mirabo se zalaže za slobodu svakog Francuza, ukidanje ropstva u kolonijama, slobodu govora, štampe, protiv je diskriminacije Jevreja i protestanata. Optužen je da teži ka diktaturi. Skupština je 7. novembra 1789. godine donela zakon kojim zabranjuje svojim članovima da postanu ministri. Mirabo je, međutim, bio pristalica ustavne monarhije sa kraljem na čelu izvršne vlasti i pravom veta. Želeo je uspostaviti balans između kraljevske i parlamentarne moći i tako sprečiti dominaciju kralja ili skupštine i moguću tiraniju. Ustav treba biti iznad svih drugih zakona. Jedan je od sastavljača Deklaracije o pravima čoveka i građanina. Mirabo je umro 2. aprila 1791. godine u svojoj kući. Sahranjen je u Panteonu. Njegovi posmrtni ostaci izbačeni su tokom jakobinske diktature (1793) kada je otkriveno da je bio tajni savetnik kralja.
Mirabo Mirbo markiz de sad justina ...