pregleda

Na tudjim aerodromima - Dragan Stosic


Cena:
899 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Nekorišćen
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Slanci,
Beograd-Palilula
Prodavac

jjugic (3423)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 4314

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Na tudjim aerodromima
Dragan Stosic
Izdavac: Benefarm, Festival Think Tank Town
Leskovac 2017

"Kao i Dragan Stošić, i ja već godinama mislim da nema velike potrebe pakovati novinske tekstove u knjigu.

Posle čitanja „Na tuđim aerodromima“, za razliku od njega, ja priznajem kad pogrešim. Knjigu čine intervjui koje je Stošić radio u periodu od 1997. do 2004. godine, dakle u vremenu preloma.

I sada, posle toliko godina, potresno je pročitati intervju sa Florom Brovinom, pesnikinjom, doktorkom i antiratnom aktivistkinjom koju je Miloševićeva policija 1999. godine osudila na dvanaest godina zatvora. Iz razgovora sa pesnikom Izetom Sarajlićem izviru mudrost, smirenost i svojevrstan bosanski humor. Intervju sa Enverom Petrovcijem, vođen 1998. godine, sada je prvi put objavljen jer je u ono vreme procenjeno da bi njegovo publikovanje ugrozilo glumca. Književnik Predrag Matvejević je odveo Stošića na sever Italije, na dodelu književne nagrade „Grincane Kavur“ i tamo mu je omogućio razgovor sa Marijom Vargas Ljosom. Mada je razgovor sa setnim i nostalgičnim Matvejevićem mnogo upečatljiviji. I topliji, što je logično jer su on i Stošić bili prijatelji. Mada se ta prisnost teško primećuje. Stošić je od onih novinara koji znaju o čemu govore. U razgovoru nastupa potiskujući sebe, elegantno vodi i poštuje sagovornika.

Uz njih u knjizi su Najdžel Kenedi, Lazar Stojanović, Rade Šerbedžija, Emir Kusturica, Jirži Mencl, Predrag Koraksić Corax, Mirko Ilić, Enki Bilal i drugi. Dopuna ovim razgovorima su biografije njegovih junaka, kao i vreme kada su rađeni. Šteta što Stošić nije opisao uslove u kojima su intervjui nastajali jer su neke od tih priča i sada, post festum, dobri svedoci vremena.

E da, počastvovan sam što su autor i urednici u knjigu uvrstili i razgovor koji je Stošić vodio sa mnom povodom izlaska „Ilustrovane Yu rock enciklopedije“ u proleće 1998. godine. U izuzetnom sam društvu (sa manjim izuzecima)."
Petar Janjatovic



"Knjiga u kojoj su sakupljeni intervjui Dragana Stošića svojevrstan je pogled unazad, na angažman i stavove ljudi koji su svojim stvaralaštvom obeležili komad naših života, istoriju države koje više nema, njenu kulturu, retrogradne kulturne trendove, politiku. Utoliko su Stošićevi intervjui dragoceni dokument jednog vremena, ali i nešto nalik očiglednoj nastavi svima koji požele da se bave ovom novinarskom formom. Osmišljeni izbor i prepoznatljiva priprema za razgovor sa različitim sagovornicima, ali i gotovo neprimetna iznudica, neplanirani susret sa vrhunskim umetnicima „na tuđim aerodromima“, svedoče o autorovom znanju i izvesnoj drskosti koja ostaje u granicama učtivog, o idealnoj, dakle, formuli za intervju koji će biti čitan, za stavove sagovornika koji se inače retko izgovaraju u tišini radne sobe, ili u praznim pozorišnim dvoranama, u pauzi probe, u stvaralačkom grču.

Defiluju između dve korice ovog otiska autora pesnici i pesnikinja, jedan nobelovac, pomno čitan u regionu, najbolji svetski violinista, dva oskarovca, disidenti, jugonostalgičari, najvredniji dramski pisci u regionu, vrhunski strip autori i ilustratori, rok kritičar, karikaturista koji brutalno, bespoštedno kritikuje vlast, ne dajući joj nimalo predaha.

U širokom registru emocija, neki od sagovornika otkrivaju i svoju privatnost, dileme, refleksivne izlete, kao da proveravaju svoje zaključke. U takvim delovima ovih razgovora Stošić pokazuje šta znači biti gospodin u novinarstvu; ne prekida sagovornika, svestan činjenice da čovek prepričava svoj život i da su sva pitanja koja je pripremio potpuno delegitimisana, nepotrebna. Takav je najbolji i najtužniji intervju, onaj koji otvara ovu knjigu, razgovor sa Izetom Sarajlićem. Legendarni Kiko imao je otvoren put iz srpske opsade grada, ali je, ipak, ostao sa svojim napaćenim sugrađanima. NJemu se, kao i mnogima, na najstrašniji način ponovio fašizam, kojem se suprotstavljao ljubavnim stihovima: „Bilo ih je 28. Bilo ih je pet hiljada i 28./ Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi./ Sad bi bili očevi. Sad ih više nema./ Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona, mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili, „mala velika moja, večeras ćemo za njih voljeti““.

U gomili pristojnog sveta među autorovim sagovornicima, naći ćemo i neke persone kojima tu, naizgled, nije mesto (Emir Kusturica, Dušan Kovačević), ali i belodanu pouku kako se razgovara sa neistomišljenicima. Kolege koje su čitale prve otiske gunđale su više za sebe, ali, ostalo je printano svedočanstvo. O sanjarenju, nacionalističkom romantizmu, ogoljenim lažima.

Zna Stošić šta će pitati Lazara Stojanovića, čoveka koji je tri godine robijao zbog filma „Plastični Isus“, Danisa Tanovića, Lordana Zafranovića, Šerbedžiju, Jiržija Mencla, Gorana Paskaljevića; u izbor napisa uvrstiće i ekskluzivu, intervju sa Enverom Petrovcijem, napravljen u vreme intervencije „NATO“. Veliki Predrag Matvejević govori o genocidu, o Prijedoru, Srebrenici, ali i svom Mostaru i „Starom mostu“, progonu Srba. Snagom poruke i teškom sudbinom izdvaja se Flora Brovina, lekarka i prosvetiteljka albanske žene koja je (Albanka) bila potopljena u neobuzdanom patrijarhatu. NJeno hapšenje i suđenje (osuđena je na 12 godina robije) „Danas“ je kontinuirano pratio, a Stošić je, nakon abolicije, otišao u njenu kuću u Prištini, da zanatski besprekorno prenese evropskoj javnosti šta se događalo sa najpoznatijom zarobljenicom u Evropi. U vreme kad se obnavlja teška, neshvatljiva „RTS matrica“ o Flori Brovini kao teroristkinji, dragoceni su njeno svedočanstvo i poruka: „Srbi ne mogu biti slobodni, ako nekoga drže u ropstvu“. Kakva žena, čitajmo ponovo.

Autor se dugo dvoumio oko večitog pitanja da li je novinski napis dobar za stvaranje nekakvog izbora, kompilacije, opravdavajući taj stav pretpostavkom da, ukoliko intervju nije pročitan kad je objavljen, nikakva korist od reprinta. Štivo, pak, koje nam je ponudio predstavlja neoborivu faktografiju, te osebujno svedočanstvo tragova koje ostavljaju značajni, ili bar interesantni ljudi.

Vrhunski novinarski posao, urednička posvećenost, izdavačka hrabrost i pronicljivost, to je zbirka „Na tuđim aerodromima“. Izdavački poduhvat koji znatno prevazilazi lokalne okvire i nagoveštava slične avanture."
Bojan Toncic



Tvrd povez, strana 211
Nekorisceno

Licno preuzimanje na mojoj adresi, ukoliko se ne dogovorimo drugacije pre kupovine predmeta.

Ne saljem u inostranstvo.



Predmet: 54346115
Na tudjim aerodromima
Dragan Stosic
Izdavac: Benefarm, Festival Think Tank Town
Leskovac 2017

"Kao i Dragan Stošić, i ja već godinama mislim da nema velike potrebe pakovati novinske tekstove u knjigu.

Posle čitanja „Na tuđim aerodromima“, za razliku od njega, ja priznajem kad pogrešim. Knjigu čine intervjui koje je Stošić radio u periodu od 1997. do 2004. godine, dakle u vremenu preloma.

I sada, posle toliko godina, potresno je pročitati intervju sa Florom Brovinom, pesnikinjom, doktorkom i antiratnom aktivistkinjom koju je Miloševićeva policija 1999. godine osudila na dvanaest godina zatvora. Iz razgovora sa pesnikom Izetom Sarajlićem izviru mudrost, smirenost i svojevrstan bosanski humor. Intervju sa Enverom Petrovcijem, vođen 1998. godine, sada je prvi put objavljen jer je u ono vreme procenjeno da bi njegovo publikovanje ugrozilo glumca. Književnik Predrag Matvejević je odveo Stošića na sever Italije, na dodelu književne nagrade „Grincane Kavur“ i tamo mu je omogućio razgovor sa Marijom Vargas Ljosom. Mada je razgovor sa setnim i nostalgičnim Matvejevićem mnogo upečatljiviji. I topliji, što je logično jer su on i Stošić bili prijatelji. Mada se ta prisnost teško primećuje. Stošić je od onih novinara koji znaju o čemu govore. U razgovoru nastupa potiskujući sebe, elegantno vodi i poštuje sagovornika.

Uz njih u knjizi su Najdžel Kenedi, Lazar Stojanović, Rade Šerbedžija, Emir Kusturica, Jirži Mencl, Predrag Koraksić Corax, Mirko Ilić, Enki Bilal i drugi. Dopuna ovim razgovorima su biografije njegovih junaka, kao i vreme kada su rađeni. Šteta što Stošić nije opisao uslove u kojima su intervjui nastajali jer su neke od tih priča i sada, post festum, dobri svedoci vremena.

E da, počastvovan sam što su autor i urednici u knjigu uvrstili i razgovor koji je Stošić vodio sa mnom povodom izlaska „Ilustrovane Yu rock enciklopedije“ u proleće 1998. godine. U izuzetnom sam društvu (sa manjim izuzecima)."
Petar Janjatovic



"Knjiga u kojoj su sakupljeni intervjui Dragana Stošića svojevrstan je pogled unazad, na angažman i stavove ljudi koji su svojim stvaralaštvom obeležili komad naših života, istoriju države koje više nema, njenu kulturu, retrogradne kulturne trendove, politiku. Utoliko su Stošićevi intervjui dragoceni dokument jednog vremena, ali i nešto nalik očiglednoj nastavi svima koji požele da se bave ovom novinarskom formom. Osmišljeni izbor i prepoznatljiva priprema za razgovor sa različitim sagovornicima, ali i gotovo neprimetna iznudica, neplanirani susret sa vrhunskim umetnicima „na tuđim aerodromima“, svedoče o autorovom znanju i izvesnoj drskosti koja ostaje u granicama učtivog, o idealnoj, dakle, formuli za intervju koji će biti čitan, za stavove sagovornika koji se inače retko izgovaraju u tišini radne sobe, ili u praznim pozorišnim dvoranama, u pauzi probe, u stvaralačkom grču.

Defiluju između dve korice ovog otiska autora pesnici i pesnikinja, jedan nobelovac, pomno čitan u regionu, najbolji svetski violinista, dva oskarovca, disidenti, jugonostalgičari, najvredniji dramski pisci u regionu, vrhunski strip autori i ilustratori, rok kritičar, karikaturista koji brutalno, bespoštedno kritikuje vlast, ne dajući joj nimalo predaha.

U širokom registru emocija, neki od sagovornika otkrivaju i svoju privatnost, dileme, refleksivne izlete, kao da proveravaju svoje zaključke. U takvim delovima ovih razgovora Stošić pokazuje šta znači biti gospodin u novinarstvu; ne prekida sagovornika, svestan činjenice da čovek prepričava svoj život i da su sva pitanja koja je pripremio potpuno delegitimisana, nepotrebna. Takav je najbolji i najtužniji intervju, onaj koji otvara ovu knjigu, razgovor sa Izetom Sarajlićem. Legendarni Kiko imao je otvoren put iz srpske opsade grada, ali je, ipak, ostao sa svojim napaćenim sugrađanima. NJemu se, kao i mnogima, na najstrašniji način ponovio fašizam, kojem se suprotstavljao ljubavnim stihovima: „Bilo ih je 28. Bilo ih je pet hiljada i 28./ Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi./ Sad bi bili očevi. Sad ih više nema./ Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona, mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili, „mala velika moja, večeras ćemo za njih voljeti““.

U gomili pristojnog sveta među autorovim sagovornicima, naći ćemo i neke persone kojima tu, naizgled, nije mesto (Emir Kusturica, Dušan Kovačević), ali i belodanu pouku kako se razgovara sa neistomišljenicima. Kolege koje su čitale prve otiske gunđale su više za sebe, ali, ostalo je printano svedočanstvo. O sanjarenju, nacionalističkom romantizmu, ogoljenim lažima.

Zna Stošić šta će pitati Lazara Stojanovića, čoveka koji je tri godine robijao zbog filma „Plastični Isus“, Danisa Tanovića, Lordana Zafranovića, Šerbedžiju, Jiržija Mencla, Gorana Paskaljevića; u izbor napisa uvrstiće i ekskluzivu, intervju sa Enverom Petrovcijem, napravljen u vreme intervencije „NATO“. Veliki Predrag Matvejević govori o genocidu, o Prijedoru, Srebrenici, ali i svom Mostaru i „Starom mostu“, progonu Srba. Snagom poruke i teškom sudbinom izdvaja se Flora Brovina, lekarka i prosvetiteljka albanske žene koja je (Albanka) bila potopljena u neobuzdanom patrijarhatu. NJeno hapšenje i suđenje (osuđena je na 12 godina robije) „Danas“ je kontinuirano pratio, a Stošić je, nakon abolicije, otišao u njenu kuću u Prištini, da zanatski besprekorno prenese evropskoj javnosti šta se događalo sa najpoznatijom zarobljenicom u Evropi. U vreme kad se obnavlja teška, neshvatljiva „RTS matrica“ o Flori Brovini kao teroristkinji, dragoceni su njeno svedočanstvo i poruka: „Srbi ne mogu biti slobodni, ako nekoga drže u ropstvu“. Kakva žena, čitajmo ponovo.

Autor se dugo dvoumio oko večitog pitanja da li je novinski napis dobar za stvaranje nekakvog izbora, kompilacije, opravdavajući taj stav pretpostavkom da, ukoliko intervju nije pročitan kad je objavljen, nikakva korist od reprinta. Štivo, pak, koje nam je ponudio predstavlja neoborivu faktografiju, te osebujno svedočanstvo tragova koje ostavljaju značajni, ili bar interesantni ljudi.

Vrhunski novinarski posao, urednička posvećenost, izdavačka hrabrost i pronicljivost, to je zbirka „Na tuđim aerodromima“. Izdavački poduhvat koji znatno prevazilazi lokalne okvire i nagoveštava slične avanture."
Bojan Toncic



Tvrd povez, strana 211
Nekorisceno
54346115 Na tudjim aerodromima - Dragan Stosic

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.