Cena: |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje Organizovani transport: 106 din |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Smederevska Palanka, Smederevska Palanka |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2010.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Čigoja, 2010.
409 strana.
Nekorišćena knjiga.
Prvobitno zamišljena kao knjiga o Boniju okončana je kao spis o Boniju i njegovim drugarima. Kad sam napisao ispovijest o Boniju, došao sam na ideju da pozovem prijatelje i ličnosti iz javnog života da mi se pridruže svojim prilozima, iskustvom kučkarskim. Pozvao sam one koji znaju da pišu i proživljeno osjećaju svijet svojih ljubimaca. O formi kazivanja i dužini teksta odlučivali su sami. Tako je prošle godine i nastala knjiga „Psi i njihovi prijatelji“. U njoj su bile najbrojnije ličnosti iz domena književnosti: David Albahari, Milivoje Baćović, Filip David, Vuk Drašković, Vesna Janković, Zoran Jovanović, Marija Knežević, Dušan Kovačević, Ilija Marković i Biljana Srbljanović. Njima su se pridružili novinari: Dragutin P. Gregorić, Dubravka Marković, Marijana Milosavljević, Lidija Obradović, Dušica Pavićević, Tanja Pavićević, Nada Radović i Radmila Radosavljević. U ovom spisu našli su se tekstovi Nede Arnerić, glumice, Anje Drulović, rediteljke, Zorana Hristića, kompozitora, Srđana Karanovića, filmskog režisera, i Dragane Petrović, slikarke, dr Aleksandre Jovićević, dr Smiljana Lazina i dr Nede Todorović, univerzitetskih profesora. Bili su tu i prilozi dr Petra Bokuna, psihijatra, akademika dr Dušana Kosovića, psihoanalitičara i dr Danijele Tiosavljević – Marić, psihijatrice.
Kad poslije prošlogodišnjeg Međunarodnog sajma knjiga u Beogradu više nije bilo prvog izdanja spisa „Psi i njihovi prijatelji“ ni u knjižarama ni kod izdavača, gospodin Žarko Čigoja, čelnik „Čigoja štampe“, predložio je da se obnovi izdanje, koje su čitaoci uveliko tražili. Sa zadovoljstvom sam prihvatio predlog ali ovoga puta u novoj verziji i sa novim autorima, koji bi se, na taj način, samo pridružili svojim prethodnicima. Tako je i učinjeno. Poslije sadržinskog i tematskog proširenja, a naročito zbog mnoštva originalnih opservacija – bila je to nova tvorevina. To je i razlog što se nametao i novi naslov, utoliko prije što je u prethodnoj knjizi akcenat bio stavljen na ljude–prijatelje, a sada je pretegla „paralela“ o psima kao prijateljima ljudi.
U njenom novom izdanju pišu dr Jelena Đorđević i dr Jelena Vlajković, profesorke univerziteta, primarijus dr Zora Bulajić i docent dr Katarina Ilić, ljekarke, Andrej Jelić Mariokov, pjesnik, Miljen Kreka Kljaković, scenograf, Aleksandra Kovač, muzičarka, Petar Lalović i Goran Paskaljević, režiseri, dr Sreten Petrović, filozof, Vesna Marjanović, političarka, Kolja Milunović, vajar, Nena Radosavljević i Ivan Ratković, arhitekte, Mina Radović, slikarka, Dragan Mihović, Tamara Spaić, Vladan Stošić i Verica Urošević, novinari, Nebojša Spaić, književnik, i Miroslav Sredanović, diplomata. Poslije rastanka sa svojim dugogodišnjim miljenikom, aforističar Ilija Marković je umjesto šaljivog teksta u prethodnoj knjizi napisao novi tekst drugačijeg usmjerenja i značenja.
Po svom nastanku, izuzetak su tekstovi književnika Željka Markovića, koji je svoju priču o psu lutalici, pod nazivom Legenda o Dijagonali, prvi put objavio u novosadskom Nedeljnom Dnevniku, u svojoj kolumni Upotreba života. Priču je potom uvrstio u knjigu Čovek koji je pripitomio lastu (Novi Sad, 2008), a prije toga je svoj roman Bratstvo mermernog krsta (Novi Sad, Prometej, 2005) posvetio čudesnom psu Dijagonali. Dirljivu priču o kuji Tejlor iz Novog Sada Marković je, takođe, objavio u kolumni Upotreba života, a potom je uvrstio u drugu knjigu ciklusa KONTINENT SREM pod nazivom Kiša koja je izazvala požar (Novi Sad, 2008). Željku Markoviću se posebno zahvaljujem što je dozvolio da se ovi tekstovi sada nađu i među koricama ove knjige.
Radujem se što su se u ovoj knjizi pojavili tekstovi Miljena Kreke Kljakovića, Aleksandre Kovač i Gorana Paskaljevića, koji su stvorili azile za ostavljene pse i postali istinski zaštitnici ovih ugroženih stvorenja.
Kao i u prethodnoj, u ovoj knjizi, od naslova tekstova do svake riječi, sve je objavljeno onako kako je i napisano. Fotografije su, takođe, birali autori tekstova. Neke od tih fotografija bile su u ograničenim mogućnostima reprodukcije. To im je umanjilo razgovijetnost i sugestivnost.
U svakom slučaju, da nije bilo njihovih dragocjenih priloga ne bi bilo ni ove knjige. Zato, naglašavam, i pored toga što slovim kao autor, i oni su njeni autori. Zahvaljujući njima i mojim vrijednim saradnicama, Lidiji Obradović i Radmili Radosavljević, ova knjiga i postoji.
Pas, psi, ljubimci...