| Cena: | 
| Želi ovaj predmet: | 2 | 
| Stanje: | Nekorišćen | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Lično preuzimanje | 
| Plaćanje: | Lično | 
| Grad: | 
                                    Novi Beograd,  Beograd-Novi Beograd  | 
                            
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 2009
                                                                                                                        Autor: Domaći
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                
                        NOVA KNJIGA-NAJBOLJI PESNICI NA JEDNOM MESTU U JEDNOJ KNJIZI NEKORISCENA-------------------------------------------Savremena poezija 
 
POEZIJA I POSLEDNJI DANI 
 
(Tri decenije novije srpske poezije, 1977-2007) Dobrivoja Stanojevića 
 
  
 
O knjizi govorili: Vasa Pavković, Gojko Božović i autor, stihove čitali pesnici zastupljeni u izboru. 
 
Knjigu koja je plod dugogodišnjeg kritičkog čitanja savremene srpske poezije, Dobrivoje Stanojević određuje terminom cvetorama. Ovaj zbornik je na granici između antologije (cvetnika) i panorame. U njemu je sa po jednom ili nekoliko pesama, zastupljeno 122 pesnika koji su stvarali u protekle tri decenije. Neki od njih su deo opusa objavili i pre 1977., poput Ivana Lalića, Borislava Radovića ili Ljubomira Simovića. Sa druge strane su mlade pesnikinje Natalija Marković i Dragana Mladenović, koje su danas tek na početku pesničkog puta. 
 
Neki od kriterijuma sastavljanja knjige bili su sledeći: pesma ne sme da govori često ni mnogo; izbegava uzaludno trošenje pesničkih argumenata; relativizuje patetične naslage tradicije; beži od stereotipa; strepi od čitaoca, a ruga se njegovim očekivanjima; nežnosti moraju da budu motivisane, a grubosti lirski istražene; pesma se ne ponižava i ne moli više sile, nije plačevna, a ne vlada uvek sobom; koristi se pauzama, a najviše govori za vreme vlastite tišine. 
 
`Stanojević je pesme birao po svom ukusu, ne po njihovoj dosadašnjoj reputaciji, i to je neka vrsta poziva na čitanje. Tom se pozivu vredi odazvati, sa odobravanjem i neslaganjem. Antologija koja ne izaziva nikakav otpor kao i da nije antologija.` (Iz recenzije Aleksandra Jerkova)