Cena: |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Odiseja, 2007, 382 str.
Džejms Kristofer Frej je rođen 1969. u Klivlendu, u Ohaju. Studirao je na Univerzitetu Denison i Institutu za umetnost u Čikagu. Radio je kao scenarista, režiser i producent u Los Anđelesu. Paramparčad je njegova prva knjiga. Objavio je još knjigu Moj prijatelj Leonard. Živi sa ženom i dve ćerke u Njujorku.Frej je Paramparčad pisao delom kao produžetak terapije. Nakon što ga je odbilo 17 izdavača, preradio je rukopis i knjiga je 2003. konačno objavljena u vidu memoara. Kada je dve godine kasnije ovu knjigu otkrila američka televizijska voditeljka Opra Vinfri i predstavila je u svojoj emisiji, gotovo preko noći postala je hit i prodata je u preko tri miliona primeraka. Frej je više puta gostovao u Oprinim emisijama a na njenom sajtu je moglo da se odgovara na pitanje „Da li vam je Frej spasao život?” Ubrzo se o knjizi govorilo kao o „Ratu i miru alkoholizma”, najpotpunijem prikazu pakla zavisnosti van stručne literature, a vrlo često i kao o štivu koje spasava živote. Naravno, otkupljena su i prava za film.
Džejms Frej, bivši narkoman i alkoholičar u knjizi Na paramparčad opisuje svoj boravak u rehabilitacionom centru i pobedu nad svojim zavisnostima.Frej opisuje i iskustva drugih pacijenata, od kojih su neki postali njegovi prijatelji. Među njima ima sudija, kriminalaca, profesionalnih boksera, prostitutki, lekara, radnika, dece bogatih roditelja itd. Ove bolesti ne biraju socijalni krug, godine ili pol, podjednako snažno udaraju svuda, s jednako razornim posledicama. Frej uspeva da bez moralisanja i osude prikaže moralni pad, slabost i poniženje, koje alkohol i droga izazivaju. Upečatljivo opisuje fizičko propadanje tela i nemoc i strah koji ga prate.Iako se smatra da su alkoholizam i narkomanija u suštini neizlečivi, Frej svojim primerom poručuje da se ipak može izboriti s njima. Svako od pacijenata pronalazi svoj motiv, nešto što mu daje snagu da se bori: za nekoga je to vera u Boga ili u `više sile”, za nekoga ljubav, za nekog porodica, za nekog prosto želja da povrati ljudsko dostojanstvo. Neki od njih uspevaju, neki ne. Ali, i to jeste najvažnija poruka potresne Džejsmosve ispovesti – moguce je uspeti.