Jezik: Srpski

Autori: Auden, Anić, Gotovac, Goldsten, Hudelist, Gross, Keane, Ivančić, Paljetak, Kovač, Pavičić, Parun, Žunec, Pusić (dodatak Feral Tribune)
Crteži/ilustracije: Josip Vaništa
Izdavač: Erasmus Gilda, Zagreb
Godina: 1993
Obim: 100 str.

65

Sadržaj časopisa prikazan je na fotografiji.

Erasmus: časopis za kulturu demokracije je uticajni hrvatski časopis koji je izlazio u Zagrebu od 1993. do 1998. u izdanju kuće Erasmus Gilda. Fokusirao se na postkomunističke tranzicije, političku analizu, te odnose kulture i demokratije, a poznat je i po organizovanju istorijskih susreta srpskih i hrvatskih intelektualaca tokom rata.

Erazmus Gilda je nezavisna institucija za izučavanje i unapređivanje slobode u demokraciji. Ona želi doprineti razvoju Demokratske političke kulture u Hrvatskoj i u drugim post-realsocijalističkim zemljama istočne Evrope, jer niti formalizirana državna vlast neće moći delovati demokratski ako ne postoje nezavisne civilne institucije i raznoliki, samostalni i nestranački izvori informisanja. Rat je dodatno otežao i gotovo blokirao svaki razvoj u tom pravcu. Rat je povećao homogenizaciju i nametnuo je kao najvišu vrednost. Raznolikost i bogatstvo civilnih težnji potisnuti su u pozadinu. No bez ozbiljnog i delatnog opredeljenja za demokratiju, svi mi ne možemo se nadati uspehu u budućnosti. Erazmus Gilda okuplja pojedince koji se svojim stvaralačkim radom i kritičkom mišlju žele založiti za unapređenje građanskih sloboda i slobodnog društva. Verujemo da te ideje u našoj sredini imaju daleko veću podršku nego što bi se moglo zaključiti iz postojećih medija i da ta podrška stalno raste. Potrebno je stvoriti puteve pomoću kojih bi se te ideje mogle javno artikulirati i izraziti. Erazmus Gilda želi mobilisati intelektualne i poduzetničke potencijale u Hrvatskoj i inozemstvu kako bi se olakšao prelaz prema delatnoj demokratiji. Fokusiraće se na teme značajne unutar zemlje, a putem kontakata sa međunarodnim stručnjacima, političkim, akademskim, izdavačkim i finansijskim institucijama, prenosiće na međunarodni plan informaciju o procesu promena i transformacije u nas.


Josip Vaništa (Karlovac, 17. svibnja 1924. – Zagreb, 24. ožujka 2018.), bio je hrvatski slikar, grafičar, pisac, akademik i umirovljeni sveučilišni profesor.

Josip Vaništa rođen je u Karlovcu 1924. godine. Pohađao je realnu gimnaziju na Rakovcu (predgrađe Karlovca) i maturirao je 1943. godine. Nakon dvije godine nastavio je studij na zagrebačkoj Likovnoj akademiji. Nastavnički odjel apsolvirao je 1948., a 1950. godine završio je tzv. specijalnu slikarsku školu kod Marina Tartaglie. Sljedeće godine počeo je s profesorskim radom na Tehničkom odnosno Arhitektonskom fakultetu koji je obavljao do 1994. godine.

Prvu je izložbu imao je 1952. godine s Miljenkom Stančićem, u Zagrebu, u Muzeju za umjetnost i obrt. Tada ga je Miroslav Krleža, ravnatelj Jugoslavenskog leksikografskog zavoda i književnik (a Vaništa je bio njegov pasionirani čitatelj) angažirao za suradnju sa Zavodom. Zamolio je Vaništu neka izradi pet njegovih portreta, te je on bio posljednji slikar kojem je Krleža pozirao.

Početkom 1960-ih javlja se ideja o Gorgoni, umjetničkoj skupini čiji je Vaništa bio suosnivač. Ta se skupina zalagala za alternativne oblike djelovanja, priređivala izložbe i izdavala istoimeni časopis najavljujući konceptualizam i odustajanje od materijalizacije umjetničkih djela. Gorgonska zajednica raspala se 1994. godine.

Vaništa je samostalno je izlagao u Zagrebu, Karlovcu, Opatiji, Rijeci, Osijeku, Parizu i drugdje, a danas se smatra jednim od najistaknutijih hrvatskih umjetnika. Bio je redoviti član HAZU od 1994. godine.

Kao esejist i memoarist-minimalist Vaništa je objavio nekoliko knjiga:
Zapisi (1988.)
Zapisi (1995.)
Knjiga zapisa (2001.)
Novi zapisi (2007.)
Skizzenbuch 1932. – 2010. : iza otvorenih vrata (2010.)
Krleža iskosa (2012.)
Na bjelini (2015.)

Nagrade:
2002.: Nagrada Ivan Goran Kovačić, za Knjigu zapisa
2006.: Nagrada Vladimir Nazor, za životno djelo

Radovi mu se nalaze u zbirkama prestižnih institucija poput muzeja MoMA u New Yorku.