Jezik: Ostalo

svaki broj ima 4 stranice
cena je za oba broja

Danica (Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka) bio je prvi hrvatski književni i kulturni list.

Uz drugi broj `Novina Horvatzkih` 10. januara 1835. izlazi i njihov književni prilog: `Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka`.

Izlazio je u Zagrebu 1835–49, 1853, 1863–67. kao sedmični prilog »Novina Horvatskih«; pod naslovom »Danica ilirska« objavljivan 1836–43, 1848–49, te 1863–67. godine. Njen pokretač bio je Ljudevit Gaj. Pridonio je afirmaciji štokavskog narječja kao hrvatskog jezičkog standarda. Najvjerniji saradnici u Danici bili su Dragutin Rakovac, Ljudevit Vukotinović i braća Mažuranić.

Gaj je časopis Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka ispočetka štampao starim pravopisom. Umjesto jedinstvenih i sistematskih znakova iz Kratke osnove, on u 10, 11, i 12, broju Danicze predlaže uz – č, ž, š dvoslovne palatale; tj (za ć), gj, dj (za đ), lj, nj. Od 1838. umjesto crtice na j pisat će se tačka. Znak za glas ć preuzeo je iz poljske tradicije. Tako je uglavnom ostalo do danas. Koliko je novi pravopis funkcionalan, Gaj je pokazao upravo u broju u kojem starim pravopisom predlaže novi, ali zato novim pravopisom štampa Mihanovićevu Horvatsku domovinu koja će kasnije postati hrvatskom himnom, i Kačićevu Pếsmu Radovana i Milovana. Spojivši tako novim pravopisom savremeno stvaralaštvo i tradiciju, Mihanovića i Kačića, Gaj je zacrtao put kojim će krenuti Danicza, koja od broja 29, objavljenog 25. maja 1835, uvode štokavštinu kao književni jezik, te u skladu sa novim pravopisom mijenjaju naslov u Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, a s godinom 1836. mijenjat će joj ime: časopis se zove „Danica ilirska” , a deviza pod kojom se uređuje značajna je za politički trenutak: