Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Beograd-Stari grad, Beograd-Stari grad |
Jezik: Srpski
str. 56
urednik Antonije Hadžić, novi sad 1870
Antonije Tona Hadžić (Subotica, 20. novembar 1831 — Novi Sad, 17. januar 1916) bio je srpski dramaturg, pozorišni reditelj, urednik i činovnik. Hadžić je bio sekretar i predsednik Matice srpske, upravnik, dramaturg i reditelj Srpskog narodnog pozorišta i glavni urednik Letopisa Matice srpske.
On je rođen od oca Save i majke Marije.
U Subotici je pohađao osnovnu školu (1840—1843) i šest razreda gimnazije (1843—1850). Sedmi i osmi razred gimnazije završio je u Pešti. U istom gradu studirao je filozofiju (1850—1852) i pravo (1852—1857). Kao đak i student igrao je u srpskom diletantskom pozorištu, a bio je i predsednik srpskog omladinskog sruštva u Pešti „Preodnica“.
Na Glavnoj skupštini 22. avgusta 1859. u Pešti izabran je za sekretara Matice srpske. Jedan od prvih zadataka na funkciji bio je da realizuje inicijativu ranijeg predsednika Matice Platona Atanackovića da Maticu preseli iz Pešte u Novi Sad, što je zajedno sa Alekcandpom Candićem i uradio 1864. godine. Na mestu sekretara ostao je do 1895, a potom je obavljao dužnost predsednika (1896—1911). Kao urednik Letopisa Matice srpske (1859—1869 i 1876—1895) bio je izuzetno agilan, a njegova uređivačka politika je odražavala sazrevanje političke svesti mlade srpske građanske klase prema demokratskim i slobodoljubivim idealima evropskog građanstva. Izdavao i Matičino glasilo za književnost i zabavu Matica tri puta mesečno, od 1865. do 1870.
Još dok je bio sa Maticom u Pešti, zajedno sa Lazom Kostićem je organizovao predstave u korist Srpskog narodnog pozorišta. Takođe je pribavljao statute koji bi mogli da posluže kao uzor za prvi ustav SNP-a, prikupljao je dekor, kostime, rekvizite, kao i pozorišne komade radi prevođenja za prvi repertoar, a neke je i lično preveo i priredio. Kada je prešao u Novi Sad potpuno se posvetio pozorištu: bio je podnačelnik, pa načelnik Društva za SNP, predsednik Pozorišnog odseka, upravnik, dramaturg i reditelj. Od 1875. do 1903. kao upravnika ga je zastupao Dimitrije Ružić, ali je Hadžić i dalje upravljao pozorištem.
Hadžić je pisao književne i pozorišne kritike, portrete o glumcima, pripovetke, istorijske članke i manje rasprave, prevodio komade sa mađarskog jezika, adaptirao je domaće drame (Grabancijaš Ilije Okrugića Sremca i Stanoje Glavaš Đure Jakšića) za pozorište, inscenirao je Gorski vijenac Njegoša sa prologom Laze Kostića (1902). Sa Gligorijem Geršićem je preveo Otela (1886), a samostalno je preveo III čin Kralja Lira (1873). Napisao je jednočinu komediju Ljubav nije šala (1871), a sa Jovanom Đorđevićem alegoriju u dva dela sa muzikom Davorina Jenka Markova Sablja (1873). Pokrenuo je i uređivao Pozorište (1871—1908) i ediciju Zbornik pozorišnih dela SNP (1872).
Bio aktivista Ujedinjene omladine srpske i glavni urednik njenog glasila Mlada Srbadija (1870-1871), dok nije premešteno u Beograd.
Odlikovan je Ordenom Svetog Save I, II (1894) i III stepena (1898); Ordenom kneza Danila III stepena (1895), Oficirskim krstom Franca Jozefa I (1908), a dobio je i zvanje dvorskog savetnika.
Sahranjen je na Almaškom groblju u Novom Sadu.
Ulica u Novom Sadu nosi njegovo ime.