Jezik: Srpski

Kultni zagrebački časopis.
Sadržaj na fotografiji.

Prešućivanje poznatog i posvjedočenog
ustaškog genocida
Iz svojega komentara o slučaju zagrebač-
kog memorijala Holokaustu (u časopisu
Gordogan, 35-36, 2017.) izdvajam za ovu
prigodu nekoliko misli. Nakon veličanstve-
nog berlinskog spomenika žrtvama Šoe
memorijali su se podizali bilo u ime sjeća-
nja na pojedine pogođene grupe, kao u
Berlinu, bilo u čast lokalnim žrtvama, kao
u gradovima nekadašnjeg Trećeg Rajha i
okupiranih područja Europe. To znači da
je u kolektivnoj svijesti berlinski memorijal
stekao važnost i razinu univerzalne poru-
ke o Šoi, kakvu je mnogo prije odaslao
Jad Vašem. Stvarne motive naoko huma-
nističkog i dobrano zakašnjelog zagrebač-
kog projekta razotkrivaju [Ognjen] Kraus i
[Sanja] Zoričić Tabaković: zaobilaženjem
autentično ustaškog zločina skreće se pa-
žnja na nacistički zločin kao veći i najveći,
kao univerzalno zlo i negativnu baštinu
Europe. Ispravljanje povijesti i prešućiva-
nje poznatog i posvjedočenog ustaškog
genocida dio je žilave borbe neoustaških
grupacija i pokreta da izbore za sebe i
svoje nasljeđe pravo javnog postojanja u
hrvatskom društvu i državi. (...)
Željko Ivanjek: Od dnevnika Bore Ćosića do
eseja Ive Sanadera; Časopis; Što donosi
novi broj Gordogana, Jutarnji list, 7. 2.
2018, str. 34.
Časopis Gordogan, 35-36, zima-jesen
2017, godište XV (XXXIV)
Gordogan izlazi već 34. godine, kao što
kaže broj u zagradi, a “tek” 15 što se tiče
“nove serije”. U stvari, prvi broj izašao je
daleke 1979, bio je i ostao jedinstven.
Danas, kao i spomenute godine, Gordogan
je jedino mjesto gdje je historičar Nenad
Ivić mogao objaviti probrane pjesme ka-
nadske pjesnikinje Anne Carson (r. 1950),
a njegov kolega Mario Stipančević bio-
grafski esej Vampir iz Petrinjske — Janko
Bedeković. Jedinstvena Kanađanka i “je-
dinstveni” policjotski krvnik, od onih za
sve vlasti, našli su se među istim koricama.
Branko Matan, glavni urednik, kao da traži
od suradnika da budu istraživači, kao i on
sam — posljednji tragač za izgubljenim
vremenom po bibliotekama i arhivima.
Otuda ta raznovrsnost i toliko otkrića. No,
ovaj je čitalac najprije pročitao “klasični”
Dnevnik 2013. Bore Ćosića, pa zatim esej
Nastanak hrvatskih grbova Mate Božića i
Stjepana Ćosića, koji vjerojatno neće biti
dostatan da se “čisti”, “isključivo hrvat-
ski” kockasti grb relativizira i doživljava
objektivnije, kao raširenija srednjovjekov-
na pojava