| Cena: | 
| Želi ovaj predmet: | 11 | 
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta Post Express | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) | 
| Grad: | Beograd-Stari grad, Beograd-Stari grad | 
                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                
                        Časopis živih = La Revue des vivants  
vlasnik A. Stanojević ; urednik Branko Teodosić 
 
Sadrži tekstove sledećih autora: 
 
KARL MARX, CVETKO BANJANIN, BRANKO TEODOSIC, M. SELIMOVIC... 
 
NASLOVNA STRANA CRTEZ G. GROSZA 
crveni deo naslovne strane je list koji se `otvara` i ispod njega je crtez grosza - moc `civilizacije` 
 
casopis je kompletan. str. od 65 do 82, dim.29 x 20 cm 
meki povez, stranice iskrzane, inace u dobrom stanju 
 
NARODNA BIBLIOTEKA SRBIJE NEMA OVAJ BROJ 
 
J E D I N I 
P O Z N A T I 
P R I M E R A K 
 
Georg Gros (nem. George Grosz; * 26. jul 1893, Berlin – † 6. jul 1959, Berlin) je bio nemački grafičar i slikar. 
 
U Parizu je nakon dodira s futurizmom i dadaističkim ekscesima prešao na političku i socijalnu karikaturu u satiričkim časopisima. Njegov likovni izraz je nemilosrdna kritika nemačkog militarizma i buržoaske klase. Od nemačkog haosa posle Prvog svetskog rata do prvih simptoma nacističkog terora svoju likovnu dokumentaciju objavljivao je u ciklusima grafike: „Bog je s nama“, „Lice vladajuće klase“, „Evo čoveka“ Od slika itiču se „Pomrčina sunca“ i „Nemačka, jedna zimska bajka“. 1932. iselio se u SAD, gde je radio crteže za knjige. Uspomene svog života objavio je 1931. u Nemačkoj, a 1946. u Njujorku pod nazivom `Malo da i veliko ne`. 
 
Gros je učestvovao u Spartakističkom ustanku 1919. nakon koga je kraće vreme bio član KP Nemačke; nju je napustio posle posete Sovjetskoj Rusiji 1922. gde ga je razočarao totalitarni karakter komunističke vlasti. Nemačku je napustio pred nacističkim progonima i utočište našao u SAD čiji je državljanin postao 1938. Posle drugog svetskog rata se vratio u Nemačku i živeo u Berlinu. Tamo je i umro od posledica pada niz stepenice nakon jedne noćne pijanke. 
 
Pojavljuje se kao lik u filmu Maks iz 2002. godine, gde ga tumači škotski glumac Kevin MekKid.