| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1987
ISBN: 291
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Autor: Džon Braner / John Brunner
Naslov originala: engl. The Productions of Time
Izdavač: Narodna knjiga, Beograd
Edicija: Zvezdane staze (Knjiga 7)
Godina: 1987
Obim: 190 str.
„Dela vremena“ (engl. The Productions of Time) je naučnofantastični roman čuvenog britanskog pisca Džona Branera (John Brunner), originalno objavljen 1966. godine, dok je na našim prostorima izdat 1987. godine.
Priča prati Mareja Daglasa, talentovanog glumca čija je karijera uništena zbog alkoholizma. On dobija neočekivanu šansu za povratak na scenu kada ga angažuje avangardni i misteriozni pozorišni reditelj Manuel Delgado. Delgado vodi glumačku ekipu na izolovano imanje kako bi kroz nekonvencionalne psihološke vežbe i improvizaciju stvorili savršenu predstavu.
Džon Braner u ovom delu vešto kombinuje motive vremenskog paradoksa, psihološkog trilera i rane kritike koncepata koji danas podsećaju na rijaliti programe i gubitak privatnosti.
Džon Kilijan Hjuston Braner (John Kilian Houston Brunner, 1934–1995) bio je jedan od najplodnijih i najuticajnijih britanskih pisaca naučne fantastike 20. veka. Ostao je upamćen kao književni vizionar i prorok koji je sa zapanjujućom preciznošću predvideo društvene i tehnološke probleme 21. veka.
Tokom svoje karijere, koja je trajala više od četiri decenije, Braner je napisao preko 80 romana i stotine kratkih priča.
Braner je počeo da piše izuzetno rano. Svoj prvi SF roman, Galactic Storm, objavio je 1951. godine pod pseudonimom, kada je imao samo 17 godina. Nakon služenja u Kraljevskom ratnom vazduhoplovstvu (RAF), potpuno se posvetio pisanju. Tokom 1950-ih i ranih 1960-ih pisao je zabavnu, tradicionalnu svemirsku operu kako bi zaradio za život, često koristeći razne pseudonime.
Međutim, sredinom šezdesetih godina prošlog veka, Braner se priključuje „Novom talasu“ (New Wave) naučne fantastike. Okreće se složenijim formama, društvenoj kritici i spekulativnoj fikciji bliske budućnosti, istražujući kako tehnološki napredak utiče na ljudsku psihu i društvo.
Branerov najveći doprinos svetskoj književnosti čine četiri monumentalna romana napisana krajem 60-ih i tokom 70-ih godina, koji se danas smatraju remek-delima predivđanja budućnosti:
- „Stand on Zanzibar“ (1968) – Njegovo najvažnije delo koje mu je donelo prestižnu nagradu Hugo za najbolji roman. Smešten u 2010. godinu, roman opisuje svet koji se bori sa masovnom prenaseljenošću, globalnim terorizmom, moćnim mega-računarima i genetskim inženjeringom. U njemu je Braner neverovatno predvideo stvari poput Evropske unije, satelitske televizije, pa čak i uspon političara čije ime zvuči gotovo identično Baraku Obami.
- „The Jagged Orbit“ (1969) – Roman koji se bavi porastom rasnih tenzija i dominacijom oružanog lobija u duboko podeljenom društvu pod stalnim nadzorom.
- „The Sheep Look Up“ (1972) – Mračna, ekološka distopija koja opisuje potpunu propast životne sredine u Americi usled zagađenja vazduha i vode, korporativne pohlepe i ignorisanja ekologije.
- „The Shockwave Rider“ (1975) – Roman koji se smatra ključnim pretečom sajberpanka (cyberpunk). Braner je u njemu predvideo nastanak interneta, računarskih virusa (crva), hakerske kulture i fenomen zagušenja informacijama usled digitalizacije.
Braner je bio duboko zabrinut za sudbinu čovečanstva. Bio je strastveni aktivista i jedan od organizatora britanskog Kampusa za nuklearno razoružanje. Njegove knjige nisu bile samo puka zabava, već ozbiljna upozorenja. Koristio je inovativne književne tehnike (poput kolažnog pripovedanja, inspirisanog Džonom Dos Pasosom), gde je mešao isečke iz fiktivnih vesti, reklama i pesama kako bi dočarao atmosferu sveta koji opisuje.
Džon Braner je preminuo 25. avgusta 1995. godine od posledica moždanog udara. Simbolično za jednog posvećenog pisca naučne fantastike, preminuo je u Glazgovu tokom održavanja Svetske konvencije naučne fantastike (Worldcon). Umesto minuta ćutanja, stotine njegovih kolega i obožavalaca ispratile su ga četvorominutnim gromoglasnim aplauzom.