ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Godina izdanja: St
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Babel-17 govori o moći jezika. Čovječanstvo, koje se proširilo cijelim svemirom, uključeno je u rat s osvajačima, koji su potajno ubijali dužnosnike i sabotirali svemirske brodove. Jedini tragovi kojima čovječanstvo mora krenuti su neobične vanzemaljske poruke koje su presretnute u svemiru. Pjesnikinja i lingvistica Rydra Wong odlučna je razumjeti jezik i zaustaviti vanzemaljsku prijetnju. (Paul Goat Allen)
Samuel R. `Chip` Delany (/dəˈleɪni/, də-LAY-rođ.; rođen 1. travnja 1942.) je američki pisac i književni kritičar. Njegov rad uključuje beletristiku (osobito znanstvenu), memoare, kritiku i eseje o znanstvenoj fantastici, književnosti, seksualnosti i društvu.
Njegova fikcija uključuje Babel-17, Einsteinovo raskrižje (dobitnik nagrade Nebula za 1966. i 1967.); Hogg, Nova, Dhalgren, serija Povratak u Nevèrÿon i Kroz dolinu gnijezda paukova. Njegova publicistika uključuje Times Square Red, Times Square Blue, About Writing i osam knjiga eseja. Dobitnik je četiri nagrade Nebula i dvije nagrade Hugo, a primljen je u Kuću slavnih znanstvene fantastike i fantazije 2002. godine.
Od siječnja 1975. do svibnja 2015. [5][6] bio je profesor engleskog jezika, komparativne književnosti i/ili kreativnog pisanja na SUNY Buffalo, SUNY Albany, Sveučilište Massachusetts Amherst i Sveučilište Temple.
Godine 1997. osvojio je nagradu Kessler; nadalje, 2010. osvojio je treću nagradu J. Lloyd Eaton za životno djelo u znanstvenoj fantastici na akademskoj Eaton konferenciji o znanstvenoj fantastici u Knjižnicama UCR-a.[7] Američki pisci znanstvene fantastike proglasili su ga svojim 30. Velikim majstorom SFWA 2013. [8], a 2016. primljen je u Kuću slavnih pisaca države New York. Delany je dobio nagradu Anisfield-Wolf za životno djelo 2021.
Rani život
Samuel Ray Delany, Jr. rođen je 1. travnja 1942. [9] i odrastao je u Harlemu.[10] Njegova majka, Margaret Carey (Boyd) Delany (1916. – 1995.), bila je službenica u sustavu javne knjižnice New Yorka. Njegov otac, Samuel Ray Delany stariji (1906. – 1960.), vodio je pogrebno poduzeće Levy & Delany na 7. aveniji u Harlemu od 1938. do svoje smrti 1960. Obitelj je živjela u posljednja dva kata trokatnice privatne kuće između peterokatnih i šesterokatnih stambenih zgrada u Harlemu. [Potreban citat]
Delany je rođen u uspješnoj i ambicioznoj obitelji afroameričke više klase. Njegov djed, Henry Beard Delany (1858.-1928.), rođen je u ropstvu, ali je nakon emancipacije postao obrazovan, svećenik i prvi crni biskup Episkopalne crkve.[11] Pioniri građanskih prava Sadie i Bessie Delany bile su među njegovim tetama po ocu.[10] (Crpao je iz njihovih života kao osnovu za likove Elsie i Corry u `Atlantidi: Model 1924`, početnoj noveli u njegovoj polu-autobiografskoj zbirci Atlantida: Tri priče.) Ostali značajni članovi obitelji uključuju njegovu tetu, harlemsku renesansnu pjesnikinju Clarissu Scott Delany, i njegovog ujaka, suca Huberta Thomasa Delanyja.[12]
Delany je pohađao privatnu školu Dalton i od 1951. do 1956. provodio ljeta u kampu Woodland u Phoenicii, New York. Studirao je na srednjoj prirodoslovnoj školi u Bronxu, tijekom koje je odabran da pohađa kamp Rising Sun, međunarodni ljetni program stipendiranja Zaklade Louis August Jonas. Delanyjeva prva objavljena kratka priča, `Salt`, pojavila se u Dynamu, književnom časopisu Bronx Science, 1960. godine.[14]
Delanyjev otac umro je od raka pluća u listopadu 1960. Sljedeće godine, u kolovozu 1961., Delany se oženio pjesnikinjom/prevoditeljicom Marilyn Hacker, a par se nastanio u njujorškoj četvrti East Village na adresi 629 East 5th Street. Hacker je radila kao pomoćnica urednika u Ace Booksu, a njezina je intervencija pomogla Delany da postane objavljena autorica znanstvene fantastike do svoje 20. godine.[15] Završio je pisanje tog prvog romana (The Jewels of Aptor, objavljen 1962.) [10] s 19 godina, ubrzo nakon što je napustio City College of New York nakon jednog semestra.
◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼
☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.
☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !
❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗
☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!
☑ Tu sam za sva pitanja!
☑ Knjige saljem nakon uplate!
☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!
☑ Filmski plakati:
☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.
☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...
☑ Antikvarne knjige:
☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.
Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.
Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]
Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.
Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]
Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]
U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]
Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]
Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.
Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.
Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)
Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`