Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Madieri, Marisa
Proplanak

KAO NOVA,NEKORIŠĆENA

Broj stranica : 125
Uvez : meki, 13 x 20 cm
Izdavač : Durieux, Zagreb, Edit, Rijeka 1995.

OPIS PROIZVODA

S talijanskoga prevela Ljiljana Avirović

“Posrijedi je pokušaj da se kroz alegorijsku strukturu bajke progovori o svijetu kada su stvari govorile svojim jezikom ljepote, lišene pragmatike i svrhovitosti. Središnje mjesto tog mitskoga svijeta, pitomog i idiličnog svojom evokativnom ljepotom, jest proplanak – mjesto koje u autoričinoj gesti poprima karakter istinske opsesije. Za njega ona vezuje svoja sjećanja, u njezinoj memoriji ono je uporište koje omogućuje da se traje u svijetu/vremenu koje je izgubilo čar bajke, iskrene dječje igre. I kako to u životu biva, sve što je lijepo traje kratko: baš kao i iskrena pastorala cvijeća na proplanku. Svijet u kojem je bila kraljica (među cvijećem) polako se raspadao: predvečerje i glasovi o odlasku zamijenili su ljepotu; oči jantarne boje opet su postale zamišljene. Unatoč toga ona nikada nije napustila svoj proplanak. Ostao je u njezinim sjećanjima kao oaza smisla i ljepote, sreće i mira u koji se moguće skloniti pred korozijom pustoši i vremena. A zavičaj upravo to i jest: uporište pre porazima i gubicima, na koja smo osuđeni u vremenu koje tako malo daje a još manje obećaje.
Izabravši za svoju priču formu bajke, a cvjetovima personificirajući aktere, autorica je djetinjem svijetu podarila čar iskrene ljepote i neprolazne snage, pokazavši kako je zavičaj bio i ostao najdublje spisateljsko ishodište, mjesto u kojem si na svojem i kad si od njega daleko.” (Ivan J. Bošković, Slobodna Dalmacija)

“Bilo bi je pretjerano nazivati nekom posebnom livadom. Bijaše to obična livada, smještena nasred mlade hrastove šume, crne borovine i grmlja smrekinje. Nije čak bila ni dobro poravnana. Tu i tamo nakupine zemlje i kamenja stvarahu nejednake brežuljke i poneku hrapavost zemljišta, što je u svom najnižem dijelu ugošćivalo lokvu ustajale vode, zelenkaste i ljigave. Pa ipak, u usporedbi s ostalima, bijaše smještena u vrlo mirnom području, dapače, sasvim odvojenom, pa su njezini stanovnici vodili uredan i nesmetan život, određen nepromjenljivim ritmom godišnjih doba.”

MARISA MADIERI (Rijeka, 1938. – Trst, 1996.) studirala je književnost i strane jezike u Firenci gdje je upoznala svog budućeg muža, talijanskog pisca Claudia Magrisa. Njena prva knjiga Vodenozeleno, u kojoj je opisala egzodus svoje obitelji u Italiju nakon 2. svjetskog rata, također je objavljena na hrvatskom (1989.).