pregleda

časopis VREME ZABAVE br. 14 (1995)


Cena:
499 din
Želi ovaj predmet: 2
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Savski venac,
Beograd-Savski venac
Prodavac

REX_3x3 (2013)

99,61% pozitivnih ocena

Pozitivne: 22955

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Jezik: Srpski

časopis VREME ZABAVE, br. 14 (januar 1995)
84 strana, A4, kolor korice, unutrašnjost c/b na novinskom papiru.

U ponudi imam još neke brojeve VREMENA ZABAVE, pa ih potražite među mojim oglasima.

Naslovna strana: THE BEATLES
Kolor posteri: The Beatles (A3), Kurt Cobain (A3),
Sadržaj: film `Pre kiše`, Dennis Quaid, Tarantino, nezavisno izdavaštvo u Srbiji (TIOLI, ITV Melomarket, LVO Records, Metropolis, važan text!!!), STONE ROSES, ANASTASIA (Skoplje), DARKWOOD DUB, DŽUKELE, GILE (Son-by-Song album `Zašto da ne?`)...

Recenzije (koje je mahom recenzirao Milivoje Čalija, kasnije na B-92, koji je pride imao i distribuciju novina, pa je veoma dobro distribuirao i Rock Express).

90-ih godina je rock muzika bila svojevrsni način otpora Miloševićevom režimu, ratovima, bedi, krađi, infaciji, benzinu u flašama i neka oaza spasa u koju smo se sklanjali da ne bi sasvim poludeli, i da bi napunili baterije za naredne bitke koje su nas čekale. Nikad više bendova i koncerata, ali i nikad manje pravih rock časopisa (sve do 1997. i pojave Rock Expressa).

Taj medijski prostor su popunjavali razno-razni `urbani` časopisi koji su forsirali neki `mekani` rock, mainstream, clubbing, techno i nudili jedan nihilistički eskapizam. Stvorena je jedna novinarska škola kojoj je temelje postavio upravo časopis VREME ZABAVE i njegov gl. urednik Petar Luković. Taj, i njegovi naslednici - XZ ZABAVA (koji je Pera Luković samostalno pokrenuo na razvalinama časopisa `Vreme Zabave`), OK i neki drugi, bili su finansirani od Soroša i sličnih fondacija, imali su mnogo plaćenih reklama (koje su takođe dobijali `teledirigovano`, iako su imali smešne tiraže), pa opet nisu uspevali da duže opstanu na tržištu, jer s ečitaoima nije sviđao takav pristup i koncepcija. Godinu-dve, 20-30 brojeva - i gasili su se. Ostaće zabeleženo da su moji časopisi ROCK EXPRESS i METAL EXPRESS objavili više brojeva nego VREME ZABAVE i XZ ZABAVA - zajedno, i bili dugovečniji nego svi ti `fensi` i `urbani` časopisi zajedno! Iako su iza njih stajali ozbiljan kapital, političke i druge organizacije - a iza nas samo ljubav prema rock muzici i - čitaoci.

Novinari su se selili, kako bi se jedan ovakav `urbani magazin` ugasio, odmah se pojavljivao novi, sa sličnom koncepcijom i gotovo istovetnom novinarskom ekipom, i priča se ponavljala. Forsiranje istih bendova, minimalni tiraži, uticaj na mlade - veoma mali. Takođe, često je muzika zauzimala mnogo manji segment časopisa od filma i drugih tema, pa je pitanje da li VREME ZABAVE uopšte i možemo ubrojiti u muzičke časopise.

No, i takvi časopisi predstavljaju značajne istorijske izvore, jer pojašnjavaju zašto je Milošević vladao toliko dugo. Ovakva filozofija koju su propagirali pomenuti časopisi, a koja je delila rock korpus gnušajući se heavy metala, punka i ostale zdrave muzike - doprinela je da dance i folk muzika ostvare upliv u redove mladih... No, duga je to i bolna tema, pa ću se ovde zaustaviti.

VREME ZABAVE je izlazilo od 1993. do 1996, i objavljen je ukupno 31 broj (tj. manje, jer je bilo i dvobroja). Dinamika izlaženja je bila neredovna, kao i broj stranica. Korice su bile kolorne, dok je unutrašnjos bila štampana na lošem, novinskom papiru, pa su primerci bili nepodesni za čuvanje, pa je većina preživelih u osrednjem stanju. Neki brojevi su objavljivani kao podlistak matičnog časopisa VREME, i oni su tanji po obimu, dok su kasniji brojevi izlazili kao samostalni časopis, i imali veći broj stranica.

Iako se nikad nisam slagao sa koncepcijom i temama koje je VREME ZABAVE forsiralo, mora se priznati da su objavili neke značajne intervjue sa rock bendovima, zatim oglase tadašnjih aktera u srpskom muzičkom biznisu i sl. - pa će i ovaj časopis jednog dana biti značajan za rekonstrukciju srpske rock istorije na kraju XX veka, pa uprkos svemu - ovaj časopis dobija prelaznu ocenu.

OPŠTA PRAVILA – PROČITAJTE PRE KUPOVINE - VAŽE ZA SVE KUPOVINE

*****************************************************************************************************
I DON`T SEND ABROAD.
KUPCI IZ INOSTRANSTVA, PRE KUPOVINE OBAVEZNO ME PRVO KONTAKTIRAJTE !!! TRENUTNO NE ŠALJEM POŠILJKE U INOSTRANSTVO ZBOG NOVE CARINSKE PROCEDURE U SRBIJI.
FOREIGN CUSTOMERS – ALWAYS, ALWAYS, ALWAYS ASK FIRST BEFORE BUYING. AT THIS MOMENT, DUE TO NEW SERBIAN CUSTOMS EXPORT PROCEDURE - I DON`T SEND ABROAD, SORRY.
*****************************************************************************************************

PRVO UPLATA NA RAČUN – ONDA SLANJE: takva je praksa. Beograđani mogu da koriste i mogućnost lične isporuke (tada plaćaju prilikom isporuke, kada se nađemo), a stari kupci i – i pouzeće. Javite se nakon kupovine porukom da vam dostavim broj tekućeg računa za uplatu, i obračun kompletne cene, sa uračunatim ptt troškovima.

POUZEĆEM NE ŠALJEM, osim samo starim kupcima, koji su već kupovali kod mene. Svi ostali - prvi put uplaćuju unapred, a za naredne kupovine moguća je (mada i to ne uvek) i isporuka pouzećem, Post Expressom. Da ponovim, nikad i nikome prvi put ne šaljem pouzećem. Ako vam to ne odgovara, nemojte poručivati kod mene. No, ako sve prođe dobro, od naredne kupovine i to može biti opcija.

ŠALJEM SAMO POST EXPRESSOM (i eventualno kao CC PAKET ako insistirate) i troškove poštarine snosi kupac. Ne šaljem preko drugih kurirskih službi.

NE ŠALJEM OBIČNOM I PREPORUČENOM POŠTOM, jer zbog svega par dinara razlike u ceni poštarine, sigurnost i brzina dostave su znatno lošije, a moj posao pakovanja znatno teži, uz stajanje u redovima pošte. Znači, samo je moguće slanje Post Expressom (i kao CC paket), koji je najbrži i najsigurniji način dostave.

LIČNA ISPORUKA: moguća je manje-više svakog dana, u centru Beograda, iznad Železničke stanice, na uglu Sarajevske (Hajduk Veljkov venac) i Nemanjine (to je jedna raskrsnica ispod one gde Nemanjina seče Kneza Miloša), kod nekadašnje radnje Borovo - Borelli, gde je sada pošta sa paketomatima. Moguća je eventualno i isporuka na drugom mestu u centru grada ili drugde, ali samo eventualno i kada mi odgovara. Ukoliko kojim slučajem ne znate gde se nalazi `moj ćošak`, javite mi se, pa ću vam na email poslati sliku lokacije ili dodatna uputstva.

*********************************************************************

U proteklih nekoliko godina polako postavljam ploče, CD, MC, knjige, fanzine... iz svoje kolekcije, skupljane tokom skoro 50 godina i posebno dopunjavane jedinstvenim primercima tokom godina kada sam bio glavni urednik i časopisa Rock Express, Metal Express, Muzičar i Metal Market i vlasnik izdavačke kuće Rock Express Records.

PLOČE NE TESTIRAM, procene (gradiranje) su date vizuelno i po sećanju, odnosno neke su testirane su davno, pre više od 10-20 ili čak i 30 godina. Nisam u mogućnosti danas da puštam i proveravam ploče (jer me čeka barem 3000 mojih ploča koje nisam preslušao). Isto važi i za ostale nosače zvuka. Sve slike ploča i drugih nosača zvuka su autentične, a procene očuvanosti date na osnovu 45-godišnjeg iskustva, pa se u njih možete sasvim pouzdati.

OCENE PLOČA: SVAKA PLOČA, KASETA, CD... - IMAJU OCENU OČUVANOSTI, u koje se možete pouzdati. Ocenjujem posebno nosač zvuka (ploča, kaseta, CD...), kao i omot, pa i `dodatne elemente` ako ih ima (inner, poster...). Ocene idu kao u osnovnoj školi, od NEW (5+, neslušana) i MINT (5, perfektna), što je najbolja, do POOR (1), što je najgora ocena. Kod ploča važi ono `koliko para toliko muzike`; tj. cena zavisi od očuvanosti. Ploče koje imaju ocenu VG- (4-) i nižu, kupujete na svoju odgovornost i rizik, i tu ne uvažavam reklamacije. Znači, sve ploče sa ocenama VG- (4-), G+ (3+), G (3), G- (3-), F+ (2+), F (2), F- (2-), P+ (1+) i P (1), imaju određena, manja ili veća oštećenja koja se reflektuju na reprodukciju zvuka. Ploče sa ocenama F i P, su (gotovo) neupotrebljive, one sa G- (3) i G (3) su loše, a one G+ (3+) i VG- (4-) - mogu biti i sasvim ok, ali mogu i da preskaču, pa i zapucavaju, ali se svakako mogu slušati. Za kupljene ploče sa ocenama VG (4) i više (VG+, NM, M), uvažavam sve reklamacije, ako se eventualno desi neka omaška u proceni, što se veoma, veoma retko dešava. Ukoliko vam nešto nije jasno oko ocena, pitajte PRE KUPOVINE, kasnije reklamacije ne uvažavam. Koristim modifikovani `Goldmine standard`, gde je ubačeno nekoliko ocena: NEW (5+), za novu ploču, VG- (4-), G- (3-), F+ (2+), F- (2-), P+ (1+), čime je spektar ocena postao daleko širi, sa čak 14 stepeni očuvanosti.

NE MOŽETE KOD MENE PRESLUŠAVATI PLOČE, osim izuzetno, ali baš izuzetno i to za ploče čija pojedinačna cena prelazi 200 EUR.

Ne donosim ploče na `razgledanje` da bi odlučili da li želite da ih kupite. Ukoliko želite da vidite uživo kako neka ploča izgleda, to se može organizovati prilikom kupovine nekih drugih proizvoda iz moje ponude, kada vam mogu doneti da pogledate i neke druge artikle, da se uverite da su u stanju i boljem od opisanog.

Za gramofonske ploče koje su skupe, prefeririram ličnu isporuku, kako se ploča ne bi oštetila prilikom transporta. Jednostavno, koliko god da je `ušuškana` u karton, uvek su moguće `povrede` (mada mi se to nije desilo vež makar 10 godina), pa se potrudite da je nekako lično preuzmete kod mene, u centru Beograda. Ili ako se opredelite za slanje poštom, preuzimate i pomenuti rizik, uz naravno sve moje angažovanje oko najboljeg mogućeg pakovanja.

Iako je prošlo 20 godina kako sam odlučio da je vreme da Rock Express i Metal Express prestanu da izlaze, i danas me nekadašnji čitaoci često mole da pokrenem neke nove rock novine. Za sada uspešno odolevam tim izazovima (prebacio sam fokus mog delovanja na objavljivanje knjiga o Slobodnom Zidarstvu), ali sam odlučio da ih makar malo obradujem specifičnim kraćim kritikama/recenzijama ploča iz moje lične kolekcije. Zbog smeštajnih problema (čitaj: zatrpao sam stan pločama, CD-ima... i knjigama) odlučio sam da ih polako rasprodajem. Biće tu istinskih rariteta koje sam dobijao od bendova, izdavačkih kuća... – što mi je omogućavala pozicija novinara, urednika časopisa i izdavačke kuće Rock Express Records. Uživajte u čitanju... i javite se ako vas neka od ploča iz ponude zanima.
rokerski pozdrav, Branko Rogošić, ex-glodur Rock Expressa

p.s. Ako ima još onih koji nisu shvatili, čemu ovoliko dugački opisi ploča na Kupindu, da razotkrijem misteriju: ovo su delovi knjige koju pišem, i koju ću objaviti čim bude gotova: `MALE PRIČE O VELIKIM PLOČAMA: vodič za diskofile i kolekcionare kroz muziku SFRJ` (radni naslov). Znači, nemojte ih kopirati, kao opise za svoje ponude ploča, već napišite neke svoje priče.

Svi opisi u mojim oglasima su autorska dela i zaštićena su Zakonom o autorskim i srodnim pravima i drugom pravnom regulativom (copyright by Branko Rogošić), i ne mogu se koristiti bez moje pismene dozvole.


Predmet: 61232733
časopis VREME ZABAVE, br. 14 (januar 1995)
84 strana, A4, kolor korice, unutrašnjost c/b na novinskom papiru.

U ponudi imam još neke brojeve VREMENA ZABAVE, pa ih potražite među mojim oglasima.

Naslovna strana: THE BEATLES
Kolor posteri: The Beatles (A3), Kurt Cobain (A3),
Sadržaj: film `Pre kiše`, Dennis Quaid, Tarantino, nezavisno izdavaštvo u Srbiji (TIOLI, ITV Melomarket, LVO Records, Metropolis, važan text!!!), STONE ROSES, ANASTASIA (Skoplje), DARKWOOD DUB, DŽUKELE, GILE (Son-by-Song album `Zašto da ne?`)...

Recenzije (koje je mahom recenzirao Milivoje Čalija, kasnije na B-92, koji je pride imao i distribuciju novina, pa je veoma dobro distribuirao i Rock Express).

90-ih godina je rock muzika bila svojevrsni način otpora Miloševićevom režimu, ratovima, bedi, krađi, infaciji, benzinu u flašama i neka oaza spasa u koju smo se sklanjali da ne bi sasvim poludeli, i da bi napunili baterije za naredne bitke koje su nas čekale. Nikad više bendova i koncerata, ali i nikad manje pravih rock časopisa (sve do 1997. i pojave Rock Expressa).

Taj medijski prostor su popunjavali razno-razni `urbani` časopisi koji su forsirali neki `mekani` rock, mainstream, clubbing, techno i nudili jedan nihilistički eskapizam. Stvorena je jedna novinarska škola kojoj je temelje postavio upravo časopis VREME ZABAVE i njegov gl. urednik Petar Luković. Taj, i njegovi naslednici - XZ ZABAVA (koji je Pera Luković samostalno pokrenuo na razvalinama časopisa `Vreme Zabave`), OK i neki drugi, bili su finansirani od Soroša i sličnih fondacija, imali su mnogo plaćenih reklama (koje su takođe dobijali `teledirigovano`, iako su imali smešne tiraže), pa opet nisu uspevali da duže opstanu na tržištu, jer s ečitaoima nije sviđao takav pristup i koncepcija. Godinu-dve, 20-30 brojeva - i gasili su se. Ostaće zabeleženo da su moji časopisi ROCK EXPRESS i METAL EXPRESS objavili više brojeva nego VREME ZABAVE i XZ ZABAVA - zajedno, i bili dugovečniji nego svi ti `fensi` i `urbani` časopisi zajedno! Iako su iza njih stajali ozbiljan kapital, političke i druge organizacije - a iza nas samo ljubav prema rock muzici i - čitaoci.

Novinari su se selili, kako bi se jedan ovakav `urbani magazin` ugasio, odmah se pojavljivao novi, sa sličnom koncepcijom i gotovo istovetnom novinarskom ekipom, i priča se ponavljala. Forsiranje istih bendova, minimalni tiraži, uticaj na mlade - veoma mali. Takođe, često je muzika zauzimala mnogo manji segment časopisa od filma i drugih tema, pa je pitanje da li VREME ZABAVE uopšte i možemo ubrojiti u muzičke časopise.

No, i takvi časopisi predstavljaju značajne istorijske izvore, jer pojašnjavaju zašto je Milošević vladao toliko dugo. Ovakva filozofija koju su propagirali pomenuti časopisi, a koja je delila rock korpus gnušajući se heavy metala, punka i ostale zdrave muzike - doprinela je da dance i folk muzika ostvare upliv u redove mladih... No, duga je to i bolna tema, pa ću se ovde zaustaviti.

VREME ZABAVE je izlazilo od 1993. do 1996, i objavljen je ukupno 31 broj (tj. manje, jer je bilo i dvobroja). Dinamika izlaženja je bila neredovna, kao i broj stranica. Korice su bile kolorne, dok je unutrašnjos bila štampana na lošem, novinskom papiru, pa su primerci bili nepodesni za čuvanje, pa je većina preživelih u osrednjem stanju. Neki brojevi su objavljivani kao podlistak matičnog časopisa VREME, i oni su tanji po obimu, dok su kasniji brojevi izlazili kao samostalni časopis, i imali veći broj stranica.

Iako se nikad nisam slagao sa koncepcijom i temama koje je VREME ZABAVE forsiralo, mora se priznati da su objavili neke značajne intervjue sa rock bendovima, zatim oglase tadašnjih aktera u srpskom muzičkom biznisu i sl. - pa će i ovaj časopis jednog dana biti značajan za rekonstrukciju srpske rock istorije na kraju XX veka, pa uprkos svemu - ovaj časopis dobija prelaznu ocenu.
61232733 časopis VREME ZABAVE br. 14 (1995)

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.