Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1978
Autor: Domaći
Oblast: Slovenska mitologija
Jezik: Srpski
Autor - osoba Timotijević, Božidar, 1932-2001 = Timotijević, Božidar, 1932-2001
Naslov Istrčaše donjozemci : srpske narodne basne, uricanja i vračanja / Božidar Timotijević
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1978
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Narodna knjiga, 1978
Fizički opis 157 str. ; 25 cm
Zbirka Biblioteka Usmena književnost
Napomene Bibliografija: str. 153-154.
Basma predstavlja govorni deo bajanja, tajanstvene reči koje prate ritualne radnje i čine neophodan aspekt njihovog uspeha. Basme predstavljaju najarhaičniji aspekt narodne medicine, a bile su namenjene ljudima, stoci, biljkama. Prenosile su se s kolena na koleno, najčešće u okviru porodice, od starijih mlađima. Bajalica je imala obavezu da čuva tajnu bajanja i da uvek izgovara basmu, čak i kada ne razume njeno značenje. Smatralo se da basma poseduje posebnu snagu, tj. da može suštinski uticati na poredak u stvarnosti i da je može uobličiti na željeni način putem čudesne moći izgovorene reči.
Naziv je nastao od glagola basmati u značenju „govoriti brzo i sa mnogo reči“. U srpskim oblastima sreću se i nazivi basna, basan, odbrajanje, brojnica, bajavica, bajka, čitanje itd.
Basme su se izgovarale šaputanjem. Uz njih su se često koristili i ritualni predmeti (oštri predmeti, „mrtvački predmeti“, jaje, delovi biljaka i životinja i sl.). Basma i ritualni predmeti u odgovarajućem prostorno-vremenskom okviru uobličavali su jedinstvenu poruku obrednog čina. Osnovni cilj basme je da se na simboličan način ponovo uspostavi narušeni poredak odgovarajućim prevođenjem realnosti u poželjno stanje (najčešće prema principu da „slično izaziva slično“).
Basme se prema nameni uglavnom dele na medicinske (usmerene na lečenje bolesti), privredne (protiv vremenskih nepogoda, kiše, gradonosnih oblaka, štetočina itd.) i one za društveni život (izazivanje osećanja ljubavi i zadobijanje nečije naklonosti). Sa druge strane, basme se po strukturi mogu deliti na zaklinjanja (demonskoj sili se preti imenom Boga ili imenima svetaca), bajaličke molitve (Bog ili sveci se mole da pomognu bolesniku), bajaličke fraze (ustaljene fraze koje dodatno objašnjavaju bajalički postupak), basme sa razvijenim sižeom (bajaličko pripovedanje o stradanju i izlečenju). U najrasprostranjenijim, medicinskim basmama često su se bolesti ili uroci gonili na daleka mesta (nebeske visine, morske dubine itd.), ili su upućivani da izvrše nemoguće zadatke. Postojale su i grube i nepristojne basme. Principijelno, za svaku priliku postoji posebna basma, ali se dešava i da bajalice istu basmu prilagođavaju različitim potrebama, ili da improvizuju tekst. Ovi tekstovi često sadrže mitološke i religijske predstave iz davne, prehrišćanske prošlosti. Smatra se da su basme bolje od svih oblika narodnog stvaralaštva sačuvale drevne elemente, tj. odgovarajući mitsko-poetski jezik. Zato je bajalička tradicija posebno zanimljiva za istraživače. Često se ističe i velika poetska vrednost basmi.
Božidar Timotijević (Beograd, 30. oktobar 1932 – 6. maj 2000) bio je srpski književnik, pesnik, novinar i urednik.
Rođen je i odrastao u Beogradu, u radničkoj Rakovici.
Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Rakovici za koju je bio vezan čitavog života. Prve stihove je napisao još u gimnaziji (1950–1951), a prvu knjigu „Kvartet“ je objavio sa još tri prijatelja (Branko Jovanović, Tomislav Mijović, Prvoljub Pejatović).
U Udruženje književnika je primljen već 1955.
Apsolvirao je Filološki fakultet u Beogradu, grupa za svetsku i jugoslovensku književnost.
Iste godine (1958) objavljuje svoju prvu knjigu „Veliki spavač“.
Tokom studija, zajedno sa Brankom Miljkovićem i Žikom Lazićem osniva neosimbolističku grupu.
Potom je bio urednik i novinar listova i časopisa „Mlada kultura“ (1954–1956), „Savremenik“ (1961–1964), „Poletarac“ (starija serija), (1966–1969) i „Književne novine“ sedamdesetih godina.
U izdavačkoj kući „Mlado pokolenje“ bio je urednik (1964–1969)
Radio je kao novinar u većem broju jugoslovenskih listova i na Radio Beogradu (1971–1980). Tu, na radiju, je pokrenuo akciju „Knjiga solidarnosti“. Donatori su davali knjige koje su potom usmeravane ka školama u zabitima gde je knjiga bila retkost. Na taj način je prikupljeno 2.000.000 knjiga.
Po svojoj želji sahranjen je na planini Tari, na planini na kojoj je mnogo vremena provodio baveći s svojim hobijem – stolarstvom
Njegova celokupna zaostavština nalazi se u Bajinoj Bašti.
Pesničke zbirke
Kvartet (1954)
Veliki spavač (1958)
Slovo ljubve (1960)
Srebrno brdo (1960)
Dan se rađa (1963)
Večernje (1966)
Vasilisk (1974)
Čarna ptica (1977)
Bezdanica (1977)
Kuka i motika (1984)
Minuše ptice svetom (1986)
Nož i rana (1966)
Pesme (1998)
Knjige posvećene najmlađima
tri zbirke pesama
devet dramskih komada
mnoštvo slikovnica
nekoliko bukvara
čitanke
zbornici
antologije skoro 25 godina njegovi su bukvari i čitanke bili zvanični udžbenici u Srbiji
Tekstovi za muziku
„Devojko mala“ je bio svetski mega-hit
„Kada vojnik svoju pušku ljubi`
„Mornarski marš`
„Na vez`
„Bravo škola, ura za igranje`
MG P44 (N)