ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 262 / Tv
Oblast: Hinduistička mitologija
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Bardo Thodol (tibetansko pismo: བར་དོ་ཐོས་གྲོལ; transliteracija: bar do thos grol, `Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini`), na Zapadu poznat i kao Tibetanska knjiga mrtvih, tekst je iz većeg korpusa učenja Duboka dharma samooslobođenja namjerom miroljubivih i gnjevnih[1][bilješka 1] Karme Lingpe (1326. – 1386.). Najpoznatije je literarno djelo škole Nyingma.[3]

Namjera tibetanskog teksta jest opisati iskustva svijesti nakon smrti i voditi osobu kroz njih u bardou, stanju između smrti i sljedećeg ponovnog rođenja. Tekst također sadrži poglavlja o znakovima smrti i ritualima koje treba održati kad se smrt približava ili kad je do nje došlo.

Bar do thos grol (tibetansko pismo: =བར་དོ་ཐོས་གྲོལ; transliteracija: bar do thos grol) prevodi se ovako:

bar do: `posmrtno stanje`, `prijelazno stanje`, `međustanje`, `liminalno stanje` (što je sinonim za sanskrtski oblik antarabhāva). Juan Valdez, autor knjige The Snow Cone Diaries: A Philosopher`s Guide to the Information Age, napisao je: `U širem smislu izraz `bardo` označava stanje postojanja između dva života na svijetu.`[4] Dodao je: `Koncept je nastao ubrzo nakon Budine smrti. Određeni je broj ranijih budističkih grupa prihvatilo postojanje takvog međustanja, dok su ga ostale škole odbacile.`[5]
thos grol: `oslobođenje`, što je sinonim za sanskrtsku riječ bodhi, `buđenje`, `razumijevanje`, `prosvjetljenje`, ali i za izraz nirvana, `puhanje`, `istrebljenje`, `istrebljenje iluzije`.[6]
Izvorni tekst
Podrijetlo i datacija

Mandala Zhitro stara stoljećima, dio zbirke Bardo Thodol, koja čini dio učenja o bardou škole Nyingma, čiji je utemeljitelj guru Padmasambhava iz 8. stoljeća.
Prema tibetanskoj tradiciji, Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini u 8. je stoljeću osmislio Padmasambhava; djelo je zapisala njegova glavna učenica, Yeshe Tsogyal; bilo je zakopano u brdima Gampo u središnjem Tibetu, gdje ga je u 14. stoljeću otkrio tibetanski terton Karma Lingpa.[7][8][9]

bar do thos grol
Tibetanski naslov glasi bar do thos grol,[10] Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini.[1] Sastoji se od dvaju dužih tekstova:[11]

`Veliko oslobođenje slušanjem: Preklinjanje bardoa dharmate` (chos nyid bar do`i gsol `debs thos grol chen mo), bardo dharmate (u kojemu je i bardo umiranja);
`Veliko oslobođenje slušanjem: Preklinjanje kojim se ističe bardo postojanja` (strid pa`i bar do ngo sprod gsol `debs thos grol chen mo), bardo postojanja.
U samim se tekstovima nazivaju Oslobođenje slušanjem u bardou, Veliko oslobođenje slušanjem ili Oslobođenje slušanjem.[bilješka 2]

kar-gling zhi-khro
Dio je većeg termskog ciklusa Duboka dharma samooslobođenja namjerom miroljubivih i gnjevnih[1] (zab-chos zhi khro dgongs pa rang grol, znan i kao kar-gling zhi-khro),[2] poznatijeg kao `Miroljubivi i gnjevni Karme Lingpe`.[1]

Postoji nekoliko inačica Duboke Dharme samooslobođenja, u kojima su različiti brojevi odlomaka i pododjeljaka, a i raspoređeni su na različite načine: naziva je od deset do trideset i osam.[11] Zasebni tekstovi obrađuju veći broj tema, a među njima su upute za meditaciju, vizualizacije božanstava, liturgije i molitve, popisi mantri, opisi znakova smrti, naznake budućeg ponovnog rođenja i tekstovi poput bar do thos grola, koji govore o stanju u bardou.[11]

Tri bardoa
Bardo Thodol razlikuje međustanje između života i dijeli ga u tri bardoa:

Chikhai bardo ili `bardo trenutka smrti`, u kojem se opisuje iskustvo `čistog svjetla stvarnosti` ili barem približni oblik onoga koji osoba može vidjeti na duhovnoj razini;
Chonyid bardo ili `bardo iskustva stvarnosti`, u kojem se opisuje iskustvo vizija raznih oblika Bude ili barem približni oblik koji osoba može vidjeti;
Sidpa bardo ili `bardo ponovnog rođenja`, u kojem se opisuju karmom nastale halucinacije koje na koncu završavaju ponovnim rođenjem, uglavnom slikom jab-jum muškaraca i žena koji se strastveno spajaju.
Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini također spominje tri druga bardoa:

`Život`, ili svakidašnja svijest;
`Dhyana` (meditacija);
`San`, stanje snivanja tijekom sna.
Zajedno tih `šest bardoa` oblikuju šest većih oblika stanja svijesti. Svako stanje svijesti može postati vrsta `međustanja`, stanja između ostalih stanja svijesti. Svako trenutačno stanje svijesti može biti bardo jer, prema učenju te knjige, ono leži između našeg prošlog i budućeg postojanja i pruža nam priliku da iskusimo stvarnost, koja je uvijek prisutna, ali ju nejasnom čine projekcije i zbunjenost nastale zbog naših prethodnih nevještih djela.

Prijevodi na engleski jezik
Evans-Wentzova Tibetanska knjiga mrtvih

Tibetanska thangka bardoa. Vizija spokojnih božanstava, 19. stoljeće, Muzej Guimet
Na Zapadu je bar do thos grol poznat kao Tibetanska knjiga mrtvih, ime koje je popularizirala inačica Waltera Evans-Wentza,[10][12] ali je pod tim imenom gotovo nepoznata na Tibetu.[13][11] Tibetansku knjigu mrtvih prvi je put 1927. objavio Oxford University Press. Dr. Walter Y. Evans-Wentz tako je nazvao djelo zbog sličnosti koje je pronašao u egipatskoj Knjizi mrtvih.[14]

Prema Johnu Myrdhinu Reynoldsu inačica Tibetanske knjige mrtvih Evans-Wentza dovela je do nekoliko nesporazuma o Dzogchenu.[15] Zapravo, Evans-Wentz sakupio je sedam tekstova o vizualizaciji iskustava poslije smrti i tu je zbirku objavio kao `Tibetansku knjigu mrtvih`. Evans-Wentz dobro je bio upoznat s teozofijom i koristio se tim predznanjem kako bi interpretirao prijevod Tibetanske knjige mrtvih, koji su mu u većoj mjeri predstavile dvije tibetanske lame koje su govorile engleskim, lama Sumdhon Paul i lama Lobzang Mingnur Dorje.[16] Evans-Wentz nije bio upoznat s tibetanskim budizmom,[15] a njegov pogled na tu religiju `uglavnom nije bio ni tibetanski ni budistički, nego teozofski i vedski`.[17] U prijevod je uvrstio terminologiju koju je uglavnom preuzeo iz hinduizma, kao i iz vlastitih teozofskih vjerovanja.[15]

Komentari Carla Gustava Junga iz psihološke perspektive prvi su se put pojavili u engleskom prijevodu R. F. C. Hulla u trećem, prerađenom i proširenom Evans-Wentzovom izdanju Tibetanske knjige mrtvih.[18] Komentari se nalaze i u Sabranim djelima.[19] Jung se poslužio svojim znanjem o istočnjačkim religijama kako bi sastavio tekst posebno za zapadnjačku publiku koja nije upoznata s istočnjačkom religijskom praksom.[20] Ne pokušava izravno povezati sadržaj Bardo Thodola s ritualima ili dogmom u istočnjačkim religijama, ali ističe fenomen karme opisan u kontekstu bardoa i prikazuje kako je to analogno nesvjesnom sadržaju (intimnom i zbirnom) na Zapadu, pogotovo u kontekstu analitičke psihologije. U više navrata komentira da u potpunom preuzimanju istočnjačkih religijskih tradicija, među kojima je joga, leži opasnost za zapadnjake.[21]

Drugi prijevodi i sažetci
Conze, Edward (1959.) Buddhist Scriptures Harmondsworth: Penguin (sadrži kraći sažetak)
Francesca Fremantle, Francesca i Chögyam Trungpa (1975.) The Tibetan Book of the Dead: The Great Liberation through Hearing in the Bardo by Guru Rinpoche according to Karma Lingpa. Boulder: Shambhala ISBN 0-394-73064-X, ISBN 1-59030-059-9 (reizdanje iz 2003.)
Thurman, Robert (1994.) The Tibetan Book of the Dead, as popularly known in the West; known in Tibet as `The Great Book of Natural Liberation Through Understanding in the Between`; composed by Padma Sambhava; discovered by Karma Lingpa; foreword by the Dalai Lama London: Harper Collins ISBN 1-85538-412-4
Coleman, Graham, with Thupten Jinpa (eds.) (2005.) The Tibetan Book of the Dead [Engleski naziv]: The Great Liberation by Hearing in the Intermediate States [Tibetski naziv]; sastavio Padma Sambhava: otkrio Karma Lingpa; preveo Gyurme Dorje. London: Penguin Books ISBN 978-0-14-045529-8 (prvi potpuni prijevod). Također: New York: Viking Penguin, NY, 2006. ISBN 0-670-85886-2 (tvrde korice); ISBN 978-0-14-310494-0 (meke korice)
Thupten Jinpa (2005.) The Tibetan Book of the Dead (Penguin Classics). London: Penguin Books (2005.) ISBN 0-7139-9414-2
Popularna kultura
Psihodelično iskustvo
Psihodelično iskustvo, knjiga objavljena 1964. godine, vodič je kroz stanje omamljenosti i haluciniranja prouzročenog korištenjem LSD-a koji su napisali Timothy Leary, Ralph Metzner i Richard Alpert, a na djelo je djelomično utjecao Evan-Wentzov prijevod Tibetanske knjige mrtvih.[22][23] Aldous Huxley predstavio je Tibetansku knjigu mrtvih Timothyju Learyju.[23] Prema Learyju, Metzneru i Alpertu Tibetanska knjiga mrtvih je

Wikicitati „...ključ za najintimnije dijelove ljudskoga uma i vodič za inicirane, kao i za one koji duhovnim putem žele doći do oslobođenja.[24]”
Učinak te droge opisali su kao `skidanje` obrambenih mehanizama ega i povezali stanja smrti i ponovnog rođenja u Tibetanskoj knjizi mrtvih sa stanjima psihološke `smrti` i `ponovnog rođenja` koje je Leary identificirao u svojem istraživanju.[25] Prema Learyju, Metzneru i Alpertu to je:

Wikicitati „... jedna od najstarijih i najuniverzalnijih praksi za one podvrgnute inicijaciji kojom se prolazi kroz iskustvo smrti prije duhovnog ponovnog rođenja. U simboličnom smislu takvoj osobi mora umrijeti njezin prošli, stari ego prije nego što može zauzeti mjesto u novom duhovnom životu za koji je inicirana.