| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1983
ISBN: 4
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Autor: Vasilij Čujkov
Izdavač: Svetozar Marković, Beograd
Godina: 1983
Obim: 304 str.
„Pad Trećeg rajha“ su ratni memoari sovjetskog maršala Vasilija Ivanoviča Čujkova, komandanta čuvene 8. gardijske armije. U knjizi je detaljno i dokumentovano opisana Berlinska operacija i završne borbe koje su dovele do kapitulacije nacističke Nemačke.
Knjiga je bogato opremljena arhivskim fotografijama, ilustracijama, kao i velikim preklapajućim mapama vojnih operacija.
Vasilij Ivanovič Čujkov (1900–1982) bio je jedan od najistaknutijih sovjetskih vojskovođa u Drugom svetskom ratu, maršal Sovjetskog Saveza i dvostruki Heroj Sovjetskog Saveza. Najpoznatiji je kao komandant čuvene 62. armije (kasnije preimenovane u 8. gardijsku armiju), koja je odbranila Staljingrad i kasnije prva ušla u centar Berlina.
Rođen je 12. februara 1900. godine u selu Serebrjanije Prudi (Tulska gubernija) u siromašnoj seljačkoj porodici, kao osmo od dvanaestoro dece. Kao osamnaestogodišnjak se pridružio Crvenoj armiji tokom Ruskog građanskog rata 1918. godine, a već sa 19 godina postao je komandant puka. Završio je prestižnu Vojnu akademiju „Frunze“, a pre Drugog svetskog rata služio je kao vojni ataše i glavni vojni savetnik Čang Kaj Šeka u Kini (1940–1942).
U septembru 1942. preuzeo je komandu nad 62. armijom u trenutku kada su nemačke snage već prodrle u grad, zaklevši se da će odbraniti grad ili poginuti u njemu. Razvio je inovativnu taktiku bliske gradske borbe u kojoj su sovjetski vojnici držali liniju fronta na svega nekoliko desetina metara od nemačkih položaja, čime su onemogućili nemačku avijaciju i artiljeriju da bombarduju svoje trupe.
Nakon pobede kod Staljingrada, njegova armija je preimenovana u 8. gardijsku armiju, sa kojom je učestvovao u oslobađanju Ukrajine, Belorusije i Poljske.
U aprilu i maju 1945. godine predvodio je glavni udar na centralni deo Berlina, gde je 2. maja lično primio bezuslovnu kapitulaciju berlinskog garnizona od nemačkog generala Helmuta Vajdlinga.
Nakon rata bio je vrhovni komandant sovjetskih okupacionih snaga u Nemačkoj, komandant Kijevskog vojnog okruga, a 1955. godine unapređen je u čin maršala Sovjetskog Saveza. Od 1960. do 1972. godine obavljao je funkciju komandanta Kopnene vojske SSSR-a, a potom i načelnika Civilne odbrane Sovjetskog Saveza.
Napisao je nekoliko veoma čitanih ratnih memoara, uključujući „Početak puta“ (o Staljingradu) i „Pad Trećeg rajha“. Preminuo je 18. marta 1982. godine i po sopstvenoj želji je jedini maršal Sovjetskog Saveza koji nije sahranjen u Moskvi, već pored svojih saboraca na Mamajevom Kurganu u Volgogradu (nekadašnjem Staljingradu).