| Cena: |
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
U prihvatljivom stanju (pečati biblioteke). Primerak za čitanje.
GOSPODAR ZABORAVA nameće se čitaocu kao proza nekonvencionalnog tipa, a to znači da zbog istovremenih događajnih tokova razlojenih likova te posebnih žanrovskih osobina izlazi iz tradicionalnih okvira i postaje atipični pripovjedački model.
Davičov roman teče prostorima i vremenima no nametljivosti događaja ima i svoju preciznu identifikaciju: Stipica i Pavle Radić, Basariček, Stojadinović, Nikola Pašić. Puniša Račić, Gestapo, logori, konotacije arijevskog sindroma, nekadašnji dorćolski kvart, Beograd nekad i sad. Povijesni prostor romana asocira, dakle, političku realnost prepoznatljivog raspona od 1933. do 1945. godine iako odnosi u toj realnosti ne čine tematski nivo, pogotovo ne njegov `gradivni fond`. Ova panoramski koncipirana proza bogata je likovima od kojih neki ubrzo nestaju, drugi opet ponovo izranjaju ili se tek povremeno apostrofiraju kao posrednici. Konstantna gravitaciona ličnost romana je suludo progonjeni genijalac, ženoljubac, siroče pokraj žive majke, samooptužujući bratoubica – drugačiji od ostalih Dorćolaca, dostojanstvenih i ponosnih ljudi široke ruke.
Svaku novu sekvencu autor najavljuje nekom vrstom kurziviranog mota koji zvuči i scenski-didaskaličnoi sudski-svjedočanstveno, čak porotnički. Time roman dobiva dokumentarističku uvjerljivost jer su ga osim autora pisali `obavještajni izvještaji, te mučenici s Dorćola i odasvud, borci i neborci, ljudi nepripravljeni i osuđeni, borci i neborci, ljudi nepripravljeni i osuđeni na živote na koje su dotle bili osuđeni, za končine što su im bile zadate tako surovo i nenadano.` U knjizi je i najizmišljenije – ono zamišljeno, a vjerojatno i doživljeno kao stvarno i zato GOSPODAR ZABORAVA ne dozvoljava onom tko ga pročita da zaboravi užase koji su se dešavali stoljećima i godinama, manje ili više intenzivno, užase koji su u drugom svjetskom ratu nadrasli ljudsku maštu.
Stoga je ova priča kao piće koje ne štedi srce, ali pomaže da se opreznije živi, da se spremnije dočekaju erupcije ubojica i masovnih ubijanja kojima privremeni moćnici ne uvjeravaju sebe u svoju moć, nego brane svoje interese.