ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ms
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Ana Grigorjevna Dostojevskaja (rođena Snitkina; ruski: Анна Григорьевна Достоевская; 30. kolovoza 1846. – 9. lipnja 1918.) bila je ruska memoaristica, stenografkinja i asistentica, te druga supruga (od 1867.) pisca Fjodora Dostojevskog. Također je bila jedna od prvih filatelistica u Rusiji. Dostojevskaja je napisala dvije biografske knjige o svom suprugu, Fjodoru Dostojevskom: Dnevnik Ane Dostojevske iz 1867., koji je objavljen 1923. nakon njezine smrti, i Memoari Ane Dostojevske (također poznati kao Sjećanje na Anu Dostojevsku[1]), objavljeni 1925.[2]

Rani život
Ana Grigorjevna Snitkina rođena je Mariji Ani i Grigoriju Ivanoviču Snitkinu. Njezin otac bio je ukrajinskog podrijetla. Nakon preseljenja iz Poltavske gubernije u Sankt Peterburg, promijenio je prezime iz Snitko u Snitkin.[3]

Završila je akademsku gimnaziju s odličnim uspjehom i potom se školovala za stenografkinju.[4]

Brak
Dana 4. listopada 1866. Ana Snitkina počela je raditi kao stenografkinja na romanu Fjodora Dostojevskog `Kockar`.[5] Mjesec dana kasnije zaručili su se.[5]

U Memoarima, Ana opisuje kako je Dostojevski započeo svoju prosidbu ocrtavajući radnju zamišljenog novog romana, kao da mu je potreban njezin savjet o ženskoj psihologiji.[6] U priči stari slikar prosi mladu djevojku po imenu Anja. Dostojevski ga pita je li moguće da se tako mlada i drugačije osobnosti djevojka zaljubi u slikara. Ana je odgovorila da je to sasvim moguće. Zatim je rekao Ani: `Stavite se na trenutak na njezino mjesto. Zamislite da sam ja slikar, priznao sam vam i zaprosio vas da budete moja žena. Što biste odgovorili?` Ana je rekla: `Odgovorila bih da te volim i voljet ću te zauvijek`.[7][8]

Vjenčali su se 15. veljače 1867. Dva mjeseca kasnije otišli su u inozemstvo, gdje su ostali više od četiri godine (do srpnja 1871.). Neposredno prije odlaska, dvojica Dostojevskih vjerovnika podnijela su tužbu protiv njega.[1]

Tijekom boravka u Badenu, Dostojevski je izgubio sav svoj novac igrajući rulet, kao i odjeću i stvari svoje supruge. Čini se da je Ana uspjela, kao i sam Dostojevski, odvojiti svoju kockarsku maniju od svoje moralne osobnosti i smatrati je nečim stranim njegovom pravom karakteru.[9] U to vrijeme Ana je počela pisati dnevnik.[1] Gotovo godinu dana živjeli su u Ženevi. Dostojevski je naporno radio kako bi povratio svoje bogatstvo. 5. ožujka [22. veljače po starom st.] 1868. rodila im se prva kći Sofija, ali je umrla 24. svibnja u dobi od tri mjeseca. Godine 1869. u Dresdenu rodila im se druga kći, Ljubov Dostojevska (umrla 1926.). Po povratku u Sankt Peterburg, Ana je rodila dva sina, Fjodora (16. srpnja 1871. – 4. siječnja 1922.) i Alekseja (10. kolovoza 1875. – 16. svibnja 1878.). Ana je preuzela sva financijska pitanja, uključujući izdavačka poslovna pitanja i pregovore, te je ubrzo oslobodila supruga dugova. Godine 1871. Dostojevski je odustao od kockanja.

Kasniji život

Dostojevska u 1880-ima
U godini Dostojevske smrti (1881.) Ana je navršila 35 godina. Nikada se nije ponovno udala. Nakon smrti supruga sakupljala je njegove rukopise, pisma, dokumente i fotografije. Godine 1906. u Državnom povijesnom muzeju stvorila je sobu posvećenu Fjodoru Dostojevskom.

Karijera
Ana Dostojevskaja, rođena Snitkina, školovala se za stenografkinju i planirala je sama zarađivati ​​za život. Njezin profesor preporučio ju je Fjodoru Dostojevskom da mu pomogne dovršiti roman Kockar. Dostojevski je pristao na ugovor s izdavačem F. T. Stellovskim kojim bi izgubio autorska prava za ovaj roman i buduće romane gotovo 10 godina ako ne bi ispoštovao rok. Annina obitelj bili su veliki štovatelji Dostojevskog, posebno njezin otac, koji je pročitao sve njegove knjige. Nisu imali puno vremena, ali Anna je bila odlučna. U početku je Dostojevski diktirao prebrzo, ali kada su uspostavili tempo, završili su projekt točno na vrijeme. Također su se zaljubili.

Ana nije imala karijeru koju je planirala, ali bila je ključna za Dostojevskijev rad. Preuzela je prodaju njegovih romana, posebno Demona, iz njihovog stana u Sankt Peterburgu i počela upravljati njegovim poslovnim poslovima.[10] [11]

Filatelija
Njezina kolekcija maraka osnovana je 1867. u Dresdenu. Počelo je, kako je objašnjeno u Memoarima Ane Dostojevske, sporom između Ane i Fjodora Dostojevskog, koji je iznio neke kritičke komentare o ženskoj nestalnosti. Anu je ljutilo što njezin suprug nije smatrao žene njezine generacije sposobnima za upornost ili predanost bilo čemu. Rekla je suprugu da će mu dokazati da nije u pravu i pokazati mu da žena može godinama težiti jednom cilju. Odlučila je skupljati marke i punila je svoju kolekciju tijekom cijelog života. Prema Memoarima, nije kupila niti jednu marku. Sve su to bila ili njezina vlastita otkrića ili donacije prijatelja. Sudbina ove kolekcije nije poznata.