ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 435
Jezik: Engleski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

A Thousand Pieces of Gold: Growing Up Through China`s Proverbs

Adeline Yen Mah



U ovim dirljivim memoarima, autorka bestselera Njujork Tajmsa, Adelin Jen Mah, pruža fascinantan prozor u istoriju i kulturnu dušu Kine. Kombinujući lična razmišljanja, bogate istorijske uvide i poslovice koje joj je preneo njen deda, Jen Mah deli bogatstvo kineske civilizacije sa zapadnim čitaocima. Istražujući istoriju iza poslovica, ona ulazi u živote prvog i drugog cara i dva pobunjenička ratnika koji su promenili tok kineskog života, dodajući priče iz svog života kako bi lepo ilustrovala njihovu relevantnost i uticaj danas.





Adeline Yen Mah (pojednostavljeni kineski: 马严君玲; tradicionalni kineski: 馬嚴君玲; pinyin: Mǎ Yán Jūnlíng) (馬嚴君玲) je kinesko-američka spisateljica i liječnica. Odrasla je u Tianjinu, Šangaju i Hong Kongu, a poznata je po autobiografiji Falling Leaves. U braku je s profesorom Robertom A. Mahom s kojim ima kćer, te sina iz prethodnog braka.

Život
Yen Mah je imala stariju sestru Lydiju (Jun-pei) i tri starija brata, Gregoryja (Zi-jie), Edgara (Zi-lin) i Jamesa (Zi-jun).[1] Izjavila je u Falling Leaves da nije koristila prava imena svoje braće i sestara i njihovih supružnika kako bi zaštitila njihov identitet, ali je, međutim, koristila prava imena svog oca, maćehe, tete i muža, govoreći o baki i djedu s očeve strane samo kineskim izrazima `Ye Ye` i `Nai Nai`.[2]

Yen Mah također piše o djedovoj mlađoj sestri (Yan Shuzhen),[3] koju naziva `baka tetka`. Ona navodi Yan Shuzhen kao osnivačicu i predsjednicu Šangajske ženske komercijalne i štedionice.[4] Shuzhenine kolege često bi je zvali `Gong Gong`, što znači veliki ujak.[4]

Yen Mahov rani život
Priča o životu Yen Mah od 1937. do 1952. zabilježena je u njezinoj autobiografiji Kineska Pepeljuga.

Adeline Yen Mah rođena je u Tianjinu, Republika Kina, 30. studenog 1937. od 30-godišnjeg Josepha Yena (Yen Tsi-Rung),[5] poslovnog čovjeka, i Ren Yong-pinga, računovođe.

Zakonski rođendan Yen Mah je 30. studenog, jer njezin otac nije zabilježio njezin datum rođenja i umjesto toga dao joj je svoj (uobičajena praksa prije uspostave Narodne Republike Kine 1949.).[6] Dva tjedna nakon rođenja Yen Mah, njezina je majka umrla od porodiljne groznice i prema tradicionalnim kineskim vjerovanjima, ostatak njezine obitelji Yen Mah je nazivao `lošom srećom` i zbog toga se prema njoj grubo postupalo tijekom djetinjstva.[7]

Kada je Yen Mah imao godinu dana 1938., Joseph Yen oženio je 17-godišnju djevojku Jeanne Virginie Prosperi, polu-Francuskinju, polu-Kineskinju (Euroazijku). [8] [9] Djeca su je nazivala Niang (娘 niáng, još jedan kineski izraz za majku), a tako je nazivaju i diljem Kine Pepeljugom. Imali su dvoje djece, Franklina i Susan (Jun-qing).[10]

Yen Mah je krenula u vrtić 1941., s 4 godine. U svom prvom tjednu dobila je medalju za najbolji uspjeh u razredu.[11]

Godine 1942. Yen Mahov otac (Joseph) i maćeha (Jeanne) preselili su se iz Tianjina u Šangaj u kuću duž avenije Joffre.

Dana 2. srpnja 1943., Yen Mahova baka, Nai Nai, umrla je od moždanog udara.[12]

Šangaj
Šest tjedana nakon smrti Nai Nai (Yen Mahove bake), u kolovozu 1943., Yen Mah i njezina rođena braća i sestre pridružili su im se u kući nakon toga.[13][14]

Dva mjeseca nakon što je Yen Mah stigla u Šangaj, stigli su njezin djed, teta Baba, Franklin i Susan (odgodili su preseljenje kako bi proslavili stodnevno razdoblje žalosti za Nai Nai). Kad je Susan stigla, bila je premlada i preblizu teti Babi da bi prepoznala i prišla svojoj majci Niang, koja ju je zbog toga glasno tukla u frustraciji i bijesu. Yen Mah je intervenirao, navodeći Niang da izjavi da joj nikada neće oprostiti.

U rujnu 1948. Yen Mah otac i maćeha doveli su Yen Mah natrag u Tianjin, gdje je ponovno pohađala svoju prvu školu.[16]

Hong Kong
Obitelj Yen kasnije se preselila u Hong Kong kada je Yen Mah imala jedanaest godina, a ona je prešla u školu i sirotište Sacred Heart (Sacred Heart Canossian College). Međutim, u srpnju 1951., u dobi od 13 godina, Yen Mah je dobio upalu pluća.[17] Otac ju je posjetio prvi put nakon mnogo godina.

Yen Mahov djed, Ye Ye, preminuo je 27. ožujka 1952. zbog komplikacija s dijabetesom.

U dobi od četrnaest godina, kako stoji u njezinoj autobiografiji, Yen Mah je pobijedila na natjecanju za pisanje drama za svoje djelo Gone With the Locusts, a otac joj je dopustio da studira u Engleskoj s Jamesom.[18][19][9]

Sveučilište
Yen Mah otišao je u Ujedinjeno Kraljevstvo u kolovozu 1952. i studirao medicinu na Medicinskom fakultetu Londonske bolnice, da bi naposljetku otvorio liječničku praksu u Kaliforniji. Prije početka svoje karijere u Sjedinjenim Državama, imala je kratku vezu s muškarcem po imenu Karl i bavila se medicinom u hongkonškoj bolnici po nalogu svog oca, koji joj je odbio platiti kartu kada je izrazila planove da se preseli u Ameriku. Izjavila je u intervjuu za South China Morning Post da je njezin otac želio da ona postane opstetričar jer je vjerovao da žene žele liječenje samo od liječnice, [18] ali kako je mrzila opstetriciju, umjesto toga postala je anesteziologinja [9]. ]

Yen Mahov kasniji život
Dana 13. svibnja 1988. Yen Mahov otac je umro.