Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 402 / Tv / Ms / Ss
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Todor Stefanović Vilovski (Zemun, 25. decembar 1854 — Žombolj, 9. januar 1921) bio je srpski novinar, književnik, istoričar i političar.
Biografija
Rođen je u Zemunu 1854. godine, od oca Jovana Stefanovića Vilovskog (1821-1902) austrijskog oficira, publiciste i stručnjaka hidrologa.[1] U rodnom gradu je završio osnovnu školu i započeo gimnaziju. Porodica se 1865. godine preselila iz Zemuna u Beč. U Beču je mladi Stefanović završio gimnaziju a potom i studije na tamošnjem Univerzitetu. Njihova porodična kuća u Beču je bila (naročito nedeljom) stecište srpskih oficira, književnika, umetnika, novinara, političara. Ostavio je značajnu obimnu memoarsku građu u kojoj je živopisno opisao brojne savremenike.[2] Umro je nakon Prvog svetskog rata u Žombolju, početkom 1921. godine.
Društveni angažman
Zajedno sa novinarom Stevanom Ćurčićem je pokrenuo u Beču 1875. godine ilustrovani list `Srbadiju`. Kada su Slovenci 1880. godine pokrenuli `Slovenski almanah` u Beču, urednici srpskog dela bili su Todor i Paja J. Marković.
Todor je više puta biran za predsednika studentskog društva `Zora` u Beču. Za vreme njegovog mandata između 1875-1880. godine broj članova studenata povećao se sa 27 na preko 80. Urednik je časopisa `Srpska Zora` u Beču 1880. godine. Godine 1905. on je u Beču u bečkom naučnom klubu održao na nemačkom jeziku predavanje na temu: `O Carigradu i njegovom značaju kao kulturnog i modernog grada u srednjem veku`.[3] Prethodno predavanje održano 3. novembra 1905. godine za nemačku publiku imalo je naslov: `Grad i tvrđava Beograd...`. Još 1893. godine Stefanović je u istom bečkom klubu održao predavanje o vizantijskim ženskim karakterima.[4]
Primljen je po svojoj molbi u srpsko podanstvo 14. novembra 1881. godine.[5] Odmah je postavljen za šefa srpskog presbiroa. U Srbiji je bio sekretar Ministarstva spoljnih poslova (1885). Redovni je član Srpskog poljoprivrednog društva u Beogradu.[6] Napisao je nekoliko knjiga o istoriji Beograda. Njegov zapaženi publicistički rad je rasprava `Carigrad kao centar mode u srednjem veku` iz 1907. godine.[7] Za vreme Balkanskih ratova bio je on ponovo šef srpskog pres biroa u Londonu (1913). Vratio se u Beograd početkom 1916. godine.