Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 263
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
„Levija, hemičara iz Torina, koji je posle 8. septembra pobegao u planinu, zarobila je fašistička milicija negde krajem 1943. godine. Pošto je bio Jevrejin, osim što je bio i partizan, predali su ga nacistima koji su ga deportovali u Aušvic. Njegova sreća – to su reči koje on sam uvek ponavlja – bila je što je nemačka vlada 1944. godine, s obzirom na sve veću nestašicu radne snage, odlučila da produži prosečni životni vek logoraša koji su deportovani radi istrebljenja. Ostalo je učinila njegova diploma iz hemije: nije ga poštedela užasa, muka, bede, ali mu je u nekom trenutku omogućila da raspolaže olovkom i sveskom i nekoliko sati samoće da se vrati analitičkim metodama.”
Veličina romana Zar je to čovek leži u tome što o najvećoj strahoti svih vremena, kad ljudi nisu imali pravo ni na kašiku, Primo Levi piše sa začudnom smirenošću. Traganje za ravnotežom između
vlastite boli koja bi najradije vrištala (ili tupo klonula) i opore emotivne samodiscipline kojom je pisan ovaj roman, nije tek dužno izbegavanje patetike. To je veština književnog genija.
Primo Levi (ital. Primo Levi, Torino, 31. jul 1919 — Torino, 11. april 1987) je italijansko-jevrejski hemičar i pisac. Autor je dva romana i nekoliko zbirki kratkih priča, eseja i pesama. Njegovi najpoznatiji radovi su Zar je to čovek (1947), opis vremena provedenog u Aušvicu; i knjiga Periodni sistem (1975) koju je Kraljevski institut Velike Britanije proglasio najboljom naučnom knjigom svih vremena.[1]
Levi je u Aušvicu proveo 11 meseci pre nego ga je oslobodila Crvena armija.
Iako je oslobođen 27. januara 1945, Levi nije došao u Torino sve do 19. oktobra 1945. Nakon što je proveo neko vreme u sovjetskom kampu za bivše logoraše, kao rezultat primirja između Italije i Saveznika, krenuo je na naporno putovanje kući u društvu ratnih zarobljenika Kraljevske vojske Italije u Rusiji. Njegovo dugačko putovanje vozom u Torino išlo je kružnim putem iz Poljske, preko Bjelorusije, Ukrajine, Rumunije, Mađarske, Austrije i Njemačke.
Smrt
Levi je umro 11. aprila 1987. kada je pao sa trećeg sprata svog stana u Torinu. Eli Vizel je tada rekao „Primo Levi je umro u Aušvicu četrdeset godina ranije.“