Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1984
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Izdavač: Prosveta, Beograd
Biblioteka Prosveta, knjige 35 i 36
Prevod, uvodna reč i beleške: Anđelija Demetrović - Matijašević
Pogovor: Predrag Matvejević
Povez: broširan
Broj strana: 369 + 365 + 32 sa ilustracijama
Potpisane, spolja kao na slikama, unutra odlične.
Za razliku od prve knjige memoara „Strah i nada“ koja daje zgusnut pregled terora i okolnosti koje dovode do Mandeljštamove smrti, Nadežda ovde sebi daje više prostora za lična razmatranja, kao i pobliže opisivanje njihovih bračnih odnosa. Iako spadaju u žanr memoara sve knjige Nadežde Mandeljštam ujedno predstavljaju i vrednu istoriografsku građu. Briljantna je to priča o epohi koja je sama po sebi fantastična i tragična, a Nadežda, koja je zaslužna za očuvanje pesničke zaostavštine Mandeljštama, lucidna, hrabra i naprosto impresivna. Prosečnom čitaocu je jasno već i od pukog ponavljanja imena njihovih savremenika o kakvom periodu se radi: Ahmatova, Gumiljov, Cvetajeva, Hlebnjikov, Pasternak, Majakovski, Sologub, Brjusov, Vološin, Erenburg, Narbut, Blok, Gorki, Averbah, Babelj, Šklovski, Pilnjak... Radi se o savremenicima koji su stvarali tokom plodnog perioda tzv. ruske avangarde, koja je unutar sebe iznedrila mnoge pokrete od simbolizma do futurizma te najzad akmeizma koji je nastao kao protivteža simbolizmu u okviru kog stvaraju Gumiljov, Mandeljštam i Ahmatova.
Kada se pokrene tema totalitarizma kao jednog od brojnih užasa dvadesetog veka obično svima prvo pada na pamet Solženjicinov „Arhipelag gulag“. Za razliku od njega, memoari Nadežde Mandeljštam ne donose logorsko iskustvo iz prve ruke. Međutim, iskustva gladovanja, seljakanja, bede, straha, gubitka najmilijih i denuncijacija ima i napretek. Kako se iz perioda kulturnog procvata došlo do tad u istoriji nezabeleženog brisanja čitavih generacija i uvođenja ideala Pavlika Morozova – malog heroja sovjetske realnosti koji potkazuje vlastite roditelje – Nadežda objašnjava ovako: „Samovoljci su proklamovali kult čoveka da bi potom tog istog čoveka pregazili. Uhvatiše se oni čovekoboga, od kog nas je odvraćao Dostojevski, i mi saznadosmo šta je čovekobog (ili natčovek) u akciji“. Dvadeseti vek zasićen je svakojakim užasima i zločinima prema neistomišljenicima i pripadnicima drugih naroda. Da li je, ipak, igde drugo u tolikoj meri poniženo ljudsko dostojanstvo?
(K-53)