Godina izdanja: 2006.
ISBN: 86-907463-1-5
Autor: Domaći
Oblast: Oftamologija
Jezik: Srpski

TEORIJA za OPTIČARE Siniša Pašćan *6039*07-2022
autorsko izdanje,Novi Sad 2006.g TIRAŽ:500., ISBN 86-907463-1-5
Povez : tvrdi,Strana : 210., latinica, ilustrovana Cb. i u boji, format: 24 cm,težina 680.grama
stanje: nekorištena
Teorija za optičare“, recenzija
U nedostatku literature, koja je namenjena teorijskom osposobljavanju, praktičnom i stručnom usavršavanju optičara, autor priručnika je pokazao iskrenu želju da svoje profesionalno znanje, kao i dugogodišnje iskustvo, prenese svima, koji su zainteresovani da posao optičara rade odgovorno. Posebnu pohvalu zaslužuje za trud, napor i vreme, koje je uložio, obrađujući kompleksne oblasti iz oftalmologije. Koristeći opsežne oftalmološke udžbenike, pokazao je sposobnost izdvajanja iz njih, za optičare fundamentalno i neophodno znanje, kao preduslov razumevanja i svrhe svog budućeg rada.
Stručnom delu prethodi hronološki pregled istorijskog razvoja optike, počev od XII veka pre Hrista, pa sve do današnjih dana. Pored podatka da su prve naočari nastale 1285. godine u Italiji, sledi još niz interesantnih podataka. U poglavlju oftalmologije su na jasan i pregledan način objašnjeni građa i funkcija oka, njegovi pomoćni organi, funkcije mišića pokretača oka i njihova inervacija. Šematski prikaz normalnog (emetropnog oka), kao i tekstualno objašnjenje su dati kao polazna osnova daljeg razumevanja, kako pojma vidne oštrine, tako i njegovi poremećaji. Objašnjeni su svi metodi subjektivnog i objektivnog određivanja vidne oštrine na daljinu i blizinu. Određen je pojam akomodacije, njen značaj, kao i psoledice poremećaja iste.
Refrakcione anomalije – hipermetropija, miopija i astigmatizam, s obzirom na važnost njihovog razumevanja, temeljno su objašnjene i dopunjene primerima, kako šematskim (samih anomalija), tako i od strane očnih lekara propisanih recepata, korekcionih stakala (sferičnih, cilindričnih, sferocilindričnih i prizmatskih). Kako smetnje vida nisu uvek psoledica navedenih anomalija, već i mnogobrojnih oboljenja oka, pominju se dva najčešća-katarakta i glaukom, i u tom smislu upozorenja, kada treba na njih posumnjati i kako postupati. Definisanje mnogih oftalmoloških termina, kao i onih koji pripadaju optičarskoj struci u velikoj meri pomažu usklađenom radu u međusobnom razumevanju oftalmolog-optičar.
Mr sc. med. Dr Snežana M. Lazić