ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1983
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Kasna ljubav,u dobrom je stanju.

Autor:I.Svevo.
Izdavač:Naprijed,Zagreb 1983.
Format:20cm x 14cm.
Broj Strana:198 strana,tvrd povez,zaštitni omot,latinica.

Italijanski književnik Italo Svevo (pravo ime Ettore Schmitz, 1861 - 1928) pripada onoj struji pripovjedača koji psihoanalitički raščlanjuju osobna duševna stanja. U poznatim svojim djelima Jedan život, Senilnost (Kasna ljubav), Zenova savjest ocrtava peripetije pregaženih, pasivnih pojedinaca, daje uvjerljivu sliku tršćanske sredine, a po nekim elementima njegova djela kritičari ga smatraju pretečom psihoanalitičkog romana (Proust, Joyce, i dr.)

U romanu Kasna ljubav pregaženi, pasivni pojedinac glavni je lik Emilio Brentani službenik u osiguravajućem zavodu, inače manje-više neuspjeli književnik, tridesetpetogodišnjak koji živi sa svojom mlađom sestrom Amalijom - ne želi nikakvih obveza - i koji se nesretno zaljubljuje u djevojku sumnjive prošlosti, ljepoticu Angiolinu. Ona pak ne zna ništa osim biti lijepa, hvali se time što još ne mora privređivati za svoj život, očijuka i ljubaka na sve strane pa to čak ne zna ni dobro prikriti, a ne zna se ni zašto to pokušava prikriti pred Emilijom, koij u početku nije svjestan prave prirode svoje dragane te se sav obuzet ljubavnom strašću sa njom sastaje po svim ulicama tršćanskog predgrađa, šumarcima na brijegu i dugo oklijeva do prvog poljupca. Intimni odnosi `dolaze u obzir`, po Angiolininom planu, tek kad si ona osigura nekog budućeg `zakonitog`, jer Emilio ne želi bračne obveze. U ovoj svojoj ljubavi Emilio više pati nego što uživa, nekoliko puta pokušava prekinuti vezu i jednom prilikom kaže Angiolini: `Kad neka djevojka dopusti mladiću da joj kaže da je voli, ona je već time njegova i nije više slobodna`. No, ona to ne može shvatiti i njegove patnje i mučenja bolesnom ljubomorom ne prestaju sve dok ga ne pogodi okrutna sudbina njegove drage i dobre sestre Amalije, koja krije da je zaljubljena u bratova prijatelja Stefana Balija, slikara, samoljubiva čovjeka, kojemu je ljubav žena bila tek nešto više zadovoljenje taštine, premda nije znao voljeti, uvjerena u svoju genijalnost, neusiljenog ponašanja superiorne osobe. Svjesna da je njena ljubav prema Stefanu beznadna, Amalija se krišom odaje opijanju i na bratovo zaprepaštenje i duboku bol umire od delirijuma i upale pluća.

Ovo uzbudljivo štivo ostavit će čitaoca začuđenim kao što je bio Emilijev prijatelj Stefano: `Tko bi ikad pomislio da će takva mala pustolovina zauzeti tako važno mjesto u tvom životu! Da nije tako bolno, bilo bi upravo smiješno.`