Cena: |
Želi ovaj predmet: | 4 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Zemun, Beograd-Zemun |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2016
Jezik: Bosanski
Autor: Strani
Autor: Frederic Beigbeder
Izdavač: Šahinpašić - Sarajevo, 2016.
Mek povez, 122 str.
Težina: 146 gr
„Ljubav je veličanstvena katastrofa: znati da se zaliječeš u zid i svejedno ubrzavati; srljati u propast s osmijehom na usnama; radoznalo čekati trenutak kad će se stvar usrati. Ljubav je jedino programirano razočaranje, jedina predvidiva nesreća koja se traži repete.“
Najprije godina dana strasti, potom godina nježnosti i najzad godina dosade
U početku, sve je lijepo, čak i vi sami. Ne sjećate se da ste ikad bili tako zaljubljeni. Svaki dan donosi pregršt novih zadovoljstava. Niko na planeti Zemlji nikada nije spoznao takvo blaženstvo. Sreća je tu, i jednostavna je; ta sreća ima njeno lice. Godinu dana vaš život biće niz sunčanih jutara, i vama je sunčano jutro čak i kad je snježno popodne.
Druge godine stvari se počinju mijenjati. Postajete nježniji. Ljudi na ulici misle od vaše žene da vam je sestra: to vam laska, ali i utiče na vas. Ljubav vodite sve rjeđe, i mislite da to nije razlog za zabrinutost. Ubijeđeni ste da je svakim danom vaša ljubav sve čvršća, dok se zapravo iz dana u dan bliži kraj idile.
Treća je godina, i vi se više i ne uzdržavate da gledate mlade djevojke za kojima se svi okreću. Sa ženom više i ne razgovarate. Sate i sate provodite s njom u restoranu slušajući priče ljudi za susjednim stolom. Izlazite sve češće zajedno: to vam dođe kao opravdanje da se više ne tucate. Uskoro dolazi i onaj čas kad svoju ženu ne možete više podnijeti, ni jednu jedinu sekundu, jer zaljubili ste se u drugu. Samo u jednome se niste prevarili: život je, zaista, taj koji ima posljednju reč.
Frédéric Beigbeder je enfant terrible francuske literature. Svojim je provokativnim djelima u kojima „nema dlake na jeziku“ prikupio velik broj sljedbenika koji u njemu vide posljednje utočište iskrenog i autentičnog književnog govora. Iako je često osuđivan od strane svojih kolega autora zbog njegova rođenja u bogatoj sredini i lagodnog života u kojem se ne libi koristiti svojim ugledom i pozamašnim novčanim sredstvima, on ostaje vjeran svom jedinstvenom stilu pisanja – cinizam, humor, depresija i autodestruktivnost glavne su mu odrednice.