pregleda

Miroslav Antić - Prva ljubav


Cena:
590 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac Nije trgovac

sabahudinmracni (490)

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 795

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1981
ISBN: 97
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor: Miroslav Antić
Ilsutracije: Nives Kavurić-Kurtović
Izdavač: Mladost, Zagreb
Edicija: Biblioteka Vjeverica
Godina: 1981
Obim: 96 str.

Na nultoj stranici išarano grafitnom olovkom, ostatak knjige je uredan.

„Prva ljubav“ je čuvena zbirka pesama i poema Miroslava Mike Antića, prvi put objavljena 1977. godine u izdanju zagrebačke Mladosti (biblioteka Vjeverica) sa ilustracijama Nives Kavurić-Kurtović.

Delo pripada lirici, a naslovna pesma Prva ljubav je lirska poema podeljena u tri celine. Pesnik opisuje trenutak odrastanja, prelazak iz bezbrižnog detinjstva u svet prvih zaljubljivanja, stidljivosti i unutrašnjih nemira.

Delom dominiraju motivi tajne, tišine, zvezdanih kiša, suncokreta, ogledala i čuda koja se dešavaju u duši dok se voli.



Miroslav Mika Antić (Mokrin 14. mart 1932 − Novi Sad 24. jun 1986) bio je srpski pesnik i urednik. Pored književnosti, bavio se slikarstvom, novinarstvom i filmom. Bio je i urednik lista Ritam i Dnevnika u Beogradu, i Mladog pokolenja u Novom Sadu.

Rođen je u Mokrinu na severu Banata, od oca Nenka i majke Melanije Antić. Otac je bio poreklom iz Bosilegrada u Južnoj Srbiji i prvobitno se prezivao Antov. Osnovnu školu započeo je u Kikindi a nastavio u Pančevu. Živeo je u Pančevačkoj Gornjoj varoši, a u Pančevu je pohađao i gimnaziju. Sa samo šesnaest godina napisao je svoje prve pesme koje su izašle u časopisu Mladost. Izdavačko preduzeće Novo pokolenje je, 1950. godine prihvatilo je da odštampa prvu zbirku pesama Ispričano za proleće. Studije je upisao u Beogradu na Filozofskom fakultetu. Živeo je u Novom Sadu. Na dan svoje smrti dobio je nagradu koja mu je uručena u Skupštini Vojvodine. Pre nego što je postao poznati pesnik bavio se raznim poslovima - bio je mornar, radio je u lutkarskom pozorištu.

Pesnik Mika Antić je u jednom razgovoru rekao da je čitao mnoge pisce, i da su na njega svi uticali. Ali je malo onih, kako je govorio, koji su mu ostali dobri i večiti prijatelji. U dečjoj literaturi, na primer, kako je govorio, nikad se nije razočarao u Sent Egziperija. U svom delu, Antić, poput Egziperija, pokazuje koliko su vredne male stvari koje odrasli ljudi ne primećuju.

U obraćanju deci on kaže: „Moje pesme nisu pesme, nego pisma svakome od vas. One nisu u ovim rečima, već u vama, a reči se upotrebljavaju samo kao ključevi, da se otključaju vrata iza kojih neka poezija, već doživljena, već završena, već mnogo puta rečena, čeka zatvorena da je neko oslobodi”.

Režirao je filmove Doručak sa đavolom, Sveti pesak, Široko je lišće, Strašan lav. Pisao je dramska dela i jedan roto roman.

U periodu od 1941. do 1954. godine živeo je u Pančevu. O njemu je Nemanja Rotar napisao knjigu Sutradan posle detinjstva.

Preminuo je nakon što se dugo lečio od kancera vilice. Na novosadskom Novom groblju ispratilo ga je više od deset hiljada ljudi, 26. juna 1986. godine. Njegova poslednja želja je bila da mu pročitaju „Besmrtnu pesmu” i odsviraju „Pira mande korkoro” kada ga budu sahranjivali.

Sabrana dela su mu objavljena u 15 tomova 1998. godine od strane izdavačke kuće Prometej.

Odlukom gradske skupštine Novog Sada od 2007. godine, druge nedelje marta u Novom Sadu održavaju se Antićevi dani. U okviru manifestacije se dodeljuje godišnja nagrada Miroslav Antić. Nagrada i manifestacija su izostale 2021. i 2022. godine.

Knjige za odrasle:
- Vojvodina
- Ispričano za proleće (1951)
- Roždestvo tvoje
- Plavo nebo
- Nasmejani svet (1955)
- Psovke nežnosti
- Koncert za 1001 bubanj (pesme) (1962)
- Mit o ptici
- Šašava knjiga (1972)
- Izdajstvo lirike
- Savršenstvo vatre (1982)

Knjige za decu:
- Poslednja bajka (1965)
- Plavi čuperak (1965)
- Garavi sokak (1973)
- Olovka ne piše srcem (1973)
- Živeli prekosutra (1974)
- Druga strana vetra (1978)
- Ptice iz šume (1979)
- Prva ljubav (1981)
- Svašta umem (1981)
- Horoskop (1983)
- Plava zvezda



Nives Kavurić-Kurtović (1938–2016) bila je jedna od najvećih i najznačajnijih hrvatskih savremenih umetnica, a likovna kritika je često naziva „prvom damom hrvatskog nadrealizma“. Iako je svetsku slavu stekla svojim monumentalnim i duboko emotivnim slikama i crtežima, njen doprinos književnosti za decu — kroz saradnju sa edicijom Vjeverica i ilustrovanje dela poput „Kućice sa crvenim šeširom“, „Ciciban“, „Prva ljubav“ — ostavio je neizbrisiv trag na generacije čitalaca.

Rođena je u Zagrebu u porodici istaknutog arhitekte Zvonimira Kavurića. Diplomirala je grafiku i slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1962. godine u klasi profesora Frana Baće.

Odmah nakon studija (1962–1967), bila je bliska saradnica u prestižnoj Majstorskoj radionici Krste Hegedušića, koja je okupljala krem tadašnje intelektualne i umetničke elite.

Od 1983. godine radila je kao profesorka na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1997. postala je prva žena redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), a 2007. dodeljena joj je titula professor emeritus.

Njen stil se kretao između nadrealizma, ekspresionizma, art bruta i informela. Njena dela su izuzetno prepoznatljiva po sledećim motivima:
• Snovi i podsvest: Slikala je fantazmagorične, onirične (snovite) svetove u kojima se spajaju svesno i nesvesno.
• Ljudska figura i emocije: Njene kompozicije često prikazuju levitirajuća tela, organske oblike, ali i motive tjeskobe, usamljenosti, majčinstva i ženskog telesnog i duhovnog iskustva.
• Nemiran i virtuozan crtež: Koristila je rafinirane linije, često kombinujući crtež olovkom ili tušem sa nežnim kolorističkim nanosima (gvaš, akvarel) i tekstualnim zapisima direktno na platnu ili papiru.

Ona nije samo doslovno crtala ono što piše u tekstu, već je dečijoj knjizi davala dodatnu, duboku umetničku dimenziju.

Izlagala je na više od stotinu samostalnih i grupnih izložbi širom sveta. Dobitnica je brojnih prestižnih domaćih i međunarodnih priznanja, uključujući:
• Prva nagrada na Bijenalu mladih u Parizu (1967)
• Nagrada „Josip Račić“ (1973)
• Nagrada „Vladimir Nazor“ za životno delo (2003)
• Državno odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi (1996)

Nije baš sve tako mračno.

Predmet: 86028011
Autor: Miroslav Antić
Ilsutracije: Nives Kavurić-Kurtović
Izdavač: Mladost, Zagreb
Edicija: Biblioteka Vjeverica
Godina: 1981
Obim: 96 str.

Na nultoj stranici išarano grafitnom olovkom, ostatak knjige je uredan.

„Prva ljubav“ je čuvena zbirka pesama i poema Miroslava Mike Antića, prvi put objavljena 1977. godine u izdanju zagrebačke Mladosti (biblioteka Vjeverica) sa ilustracijama Nives Kavurić-Kurtović.

Delo pripada lirici, a naslovna pesma Prva ljubav je lirska poema podeljena u tri celine. Pesnik opisuje trenutak odrastanja, prelazak iz bezbrižnog detinjstva u svet prvih zaljubljivanja, stidljivosti i unutrašnjih nemira.

Delom dominiraju motivi tajne, tišine, zvezdanih kiša, suncokreta, ogledala i čuda koja se dešavaju u duši dok se voli.



Miroslav Mika Antić (Mokrin 14. mart 1932 − Novi Sad 24. jun 1986) bio je srpski pesnik i urednik. Pored književnosti, bavio se slikarstvom, novinarstvom i filmom. Bio je i urednik lista Ritam i Dnevnika u Beogradu, i Mladog pokolenja u Novom Sadu.

Rođen je u Mokrinu na severu Banata, od oca Nenka i majke Melanije Antić. Otac je bio poreklom iz Bosilegrada u Južnoj Srbiji i prvobitno se prezivao Antov. Osnovnu školu započeo je u Kikindi a nastavio u Pančevu. Živeo je u Pančevačkoj Gornjoj varoši, a u Pančevu je pohađao i gimnaziju. Sa samo šesnaest godina napisao je svoje prve pesme koje su izašle u časopisu Mladost. Izdavačko preduzeće Novo pokolenje je, 1950. godine prihvatilo je da odštampa prvu zbirku pesama Ispričano za proleće. Studije je upisao u Beogradu na Filozofskom fakultetu. Živeo je u Novom Sadu. Na dan svoje smrti dobio je nagradu koja mu je uručena u Skupštini Vojvodine. Pre nego što je postao poznati pesnik bavio se raznim poslovima - bio je mornar, radio je u lutkarskom pozorištu.

Pesnik Mika Antić je u jednom razgovoru rekao da je čitao mnoge pisce, i da su na njega svi uticali. Ali je malo onih, kako je govorio, koji su mu ostali dobri i večiti prijatelji. U dečjoj literaturi, na primer, kako je govorio, nikad se nije razočarao u Sent Egziperija. U svom delu, Antić, poput Egziperija, pokazuje koliko su vredne male stvari koje odrasli ljudi ne primećuju.

U obraćanju deci on kaže: „Moje pesme nisu pesme, nego pisma svakome od vas. One nisu u ovim rečima, već u vama, a reči se upotrebljavaju samo kao ključevi, da se otključaju vrata iza kojih neka poezija, već doživljena, već završena, već mnogo puta rečena, čeka zatvorena da je neko oslobodi”.

Režirao je filmove Doručak sa đavolom, Sveti pesak, Široko je lišće, Strašan lav. Pisao je dramska dela i jedan roto roman.

U periodu od 1941. do 1954. godine živeo je u Pančevu. O njemu je Nemanja Rotar napisao knjigu Sutradan posle detinjstva.

Preminuo je nakon što se dugo lečio od kancera vilice. Na novosadskom Novom groblju ispratilo ga je više od deset hiljada ljudi, 26. juna 1986. godine. Njegova poslednja želja je bila da mu pročitaju „Besmrtnu pesmu” i odsviraju „Pira mande korkoro” kada ga budu sahranjivali.

Sabrana dela su mu objavljena u 15 tomova 1998. godine od strane izdavačke kuće Prometej.

Odlukom gradske skupštine Novog Sada od 2007. godine, druge nedelje marta u Novom Sadu održavaju se Antićevi dani. U okviru manifestacije se dodeljuje godišnja nagrada Miroslav Antić. Nagrada i manifestacija su izostale 2021. i 2022. godine.

Knjige za odrasle:
- Vojvodina
- Ispričano za proleće (1951)
- Roždestvo tvoje
- Plavo nebo
- Nasmejani svet (1955)
- Psovke nežnosti
- Koncert za 1001 bubanj (pesme) (1962)
- Mit o ptici
- Šašava knjiga (1972)
- Izdajstvo lirike
- Savršenstvo vatre (1982)

Knjige za decu:
- Poslednja bajka (1965)
- Plavi čuperak (1965)
- Garavi sokak (1973)
- Olovka ne piše srcem (1973)
- Živeli prekosutra (1974)
- Druga strana vetra (1978)
- Ptice iz šume (1979)
- Prva ljubav (1981)
- Svašta umem (1981)
- Horoskop (1983)
- Plava zvezda



Nives Kavurić-Kurtović (1938–2016) bila je jedna od najvećih i najznačajnijih hrvatskih savremenih umetnica, a likovna kritika je često naziva „prvom damom hrvatskog nadrealizma“. Iako je svetsku slavu stekla svojim monumentalnim i duboko emotivnim slikama i crtežima, njen doprinos književnosti za decu — kroz saradnju sa edicijom Vjeverica i ilustrovanje dela poput „Kućice sa crvenim šeširom“, „Ciciban“, „Prva ljubav“ — ostavio je neizbrisiv trag na generacije čitalaca.

Rođena je u Zagrebu u porodici istaknutog arhitekte Zvonimira Kavurića. Diplomirala je grafiku i slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1962. godine u klasi profesora Frana Baće.

Odmah nakon studija (1962–1967), bila je bliska saradnica u prestižnoj Majstorskoj radionici Krste Hegedušića, koja je okupljala krem tadašnje intelektualne i umetničke elite.

Od 1983. godine radila je kao profesorka na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1997. postala je prva žena redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), a 2007. dodeljena joj je titula professor emeritus.

Njen stil se kretao između nadrealizma, ekspresionizma, art bruta i informela. Njena dela su izuzetno prepoznatljiva po sledećim motivima:
• Snovi i podsvest: Slikala je fantazmagorične, onirične (snovite) svetove u kojima se spajaju svesno i nesvesno.
• Ljudska figura i emocije: Njene kompozicije često prikazuju levitirajuća tela, organske oblike, ali i motive tjeskobe, usamljenosti, majčinstva i ženskog telesnog i duhovnog iskustva.
• Nemiran i virtuozan crtež: Koristila je rafinirane linije, često kombinujući crtež olovkom ili tušem sa nežnim kolorističkim nanosima (gvaš, akvarel) i tekstualnim zapisima direktno na platnu ili papiru.

Ona nije samo doslovno crtala ono što piše u tekstu, već je dečijoj knjizi davala dodatnu, duboku umetničku dimenziju.

Izlagala je na više od stotinu samostalnih i grupnih izložbi širom sveta. Dobitnica je brojnih prestižnih domaćih i međunarodnih priznanja, uključujući:
• Prva nagrada na Bijenalu mladih u Parizu (1967)
• Nagrada „Josip Račić“ (1973)
• Nagrada „Vladimir Nazor“ za životno delo (2003)
• Državno odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi (1996)
86028011 Miroslav Antić - Prva ljubav

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.